Fra Luka Wadding: 400. obljetnica ključnog povijesno–teološkog kolegija u Rimu i njegovo značenje za hrvatsku kulturu i znanost

Luke Wadding rođen je 16. listopada 1588. godine u bogatoj trgovačkoj obitelji i gradu Waterfordu na jugoistoku Irske. Odrastao je u burno doba kada su engleski protestantski vladari žestoko progonili katoličke vjernike u Irskoj, zbog čega je obrazovanje morao potražiti na europskom kopnu. U Portugalu je studirao i stupio u Franjevački red (OFM) 1605. godine u gradu Matosinhosu. Pokazao je izniman dar za jezike i filozofiju i ubrzo nakon svećeničkog ređenja postao profesor teologije na glasovitim sveučilištima u Salamanci i Coimbri. U Rim je došao 1618. godine u pratnji španjolskog veleposlanika kao službeni teolog u raspravama o dogmi Bezgrešnog začeća BDM, koju su franjevci zdušno branili. Zbog svoje oštroumnosti postao je ključni savjetnik čak petorice papa (od Urbana VII. do Klementa IX) te član prestižnih rimskih kongregacija. Iz Rima je godinama koordinirao političku i financijsku pomoć za katolički otpor u Irskoj. Nudio mu se i položaj kardinala, što je iz poniznosti odbio. Preminuo je 18. studenog 1657. u Rimu, a pokopan je u crkvi sv. Izidora, koju je sam podigao.

Wadding je otac franjevačke historiografije. Njegov životni projekt bio je „Annales Minorum“ u osam golemih svezaka. To je prva cjelovita, znanstveno utemeljena povijest Franjevačkog reda od njegova utemeljenja do 1540. godine. Prvi je u povijesti sakupio, kritički obradio i tiskao sve sačuvane spise i molitve sv. Franje Asiškog (Antwerpen, 1623.). Spasio je od zaborava baštinu velikog franjevačkog teologa i filozofa bl. Ivana Duns Scota (oko 1266.–1308), izdavši njegova sabrana djela (Opera omnia, 1639.) u čak 16 svezaka, čime je skotizam ponovno postao vodeća teološka struja. Sastavio je prvu veliku bibliografiju franjevačkih autora (Scriptores Ordinis Minorum), neprocjenjiv izvor za proučavanje povijesti europske misli, duhovnost, znanosti i kulture. Skotizam je doživio svoju zlatnu renesansu i postao službeni teološko–filozofski sustav cijeloga Franjevačkog reda. Zahvaljujući Kolegiju sv. Izidora ova se misao snažno proširila Europom, a ostavila je i neizbrisiv trag na našim prostorima.

Kako bi Škotova iznimno teška i oštroumna misao (Doctor Subtilis) bila lakša za učenje, profesori su počeli pisati skraćene priručnike i komentare koji su preplavili europska sveučilišta. Na području današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, franjevci su bili nositelji pismenosti i visokog školstva, a njihovi su studiji bili potpuno prožeti skotizmom. Filozofski i teološki studiji Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja bili su strogo skotistički, a splitsko i šibensko učilište odgojilo je generacije franjevaca na obrani Škotove misli o Marijinom bezgrešnom začeću. U provinciji sv. Ivana Kapistrana u Slavoniji i Srijemu, skotizam je bio temelj visokog teološkog i filozofskog obrazovanja. Franjevci su u Osijeku držali visokoškolske katedre na kojima se skotistička misao detaljno analizirala u teološkim debatama. Bosanski franjevci koji su odlazili na studij u Italiju (nerijetko upravo u Rim i u Kolegij sv. Izidora) vraćali su se u Bosnu sa spisima punim skolastičkih teza. Iako su u narodu djelovali pastoralno i praktično, njihova interna teološka formacija bila je duboko skotistička. Naša franjevačka i hrvatska povijest bilježi velika imena koja su branila i širila Škotovu misao poput fra Andrije Kačića Miošića (1704.–1760.), koji je bio i profesor filozofije i skotističke teologije, zatim fra Lovre Šitovića (1682.–1729.) franjevca iz Ljubuškog i fra Ivana Velikanovića (1723.–1803.) i ostalih slavonskih profesora koji su pisali brojna skotistička filozofska i teološka djela.

Godine 1625./1626. Wadding osnovao irski franjevački kolegij u Rimu. Preuzeo je u Rimu nedovršenu crkvu i samostan i osnovao Kolegij sv. Izidora, prvotno namijenjen formaciji irskih franjevaca. Kolegij sv. Izidora vrlo brzo prerasta u međunarodno priznato franjevačko intelektualno središte i „tvornicu“ vrhunskih teologa, profesora i biskupa. Uz pomoć kardinala Ludovisija, Wadding osniva i poseban kolegij za biskupijske svećenike iz Irske (Pontificio Collegio Irlandese), čime zaokružuje obrazovnu strukturu. U vrijeme kada su u Irskoj katoličke škole i samostani bili srušeni i zakonom zabranjeni, ovi su kolegiji u Rimu čuvali irski vjerski, kulturni i nacionalni identitet. Wadding je u svojim historiografskim djelima često stavljao naglasak i na važnost katoličkog moralnog nauka koji se uvijek treba prenositi i naviještati jer je sastavni i neodvojivi dio kršćanske vjere.

Wadding je u Kolegiju sv. Izidora utemeljio fascinantnu knjižnicu s tisućama rijetkih inkunabula, rukopisa i teološko–filozofskih djela koja i danas privlači povjesničare iz cijeloga svijeta. Mnogi franjevci školovani pod Waddingovim vodstvom u Rimu svjesno su se vraćali u Irsku propovijedati u ilegali, pritom riskirajući i često polažući vlastite živote pod engleskim protestantskim progonima. Kolegij sv. Izidora („most za Europu“) je služio kao mjesto susreta i razmjene ideja između irskih, talijanskih, španjolskih i srednjoeuropskih intelektualaca, šireći franjevačku duhovnost, mistiku i teologiju (skotizam) diljem Europe. Prošlo je točno 400 godina od formativnih godina ovih institucija, a Waddingov doprinos Rimu i franjevaštvu kroz ove kolegije i njegova djela ostaje jedan od najblistavijih primjera spoja vrhunske znanosti i redovničke karizme u širenju i naviještanju Evanđelja.

fra Tomislav Smiljanić