Intelektualni div u habitu: Tko je bio bl. Ivan Duns Škot, „Oštroumni naučitelj“ čiji spomendan slavimo?

Bl. Ivan Duns Škot rođen je oko 1266. godine u gradiću Duns u Škotskoj (otuda mu ime Duns Scotus), a već kao dječak stupio je u Franjevački red. Povijest ga pamti pod naslovom Doctor Subtilis (Oštroumni naučitelj) zbog njegove nevjerojatne sposobnosti da pronikne u najdublje tajne filozofije i teologije. Predavao je na najprestižnijim sveučilištima tog doba – u Oxfordu, Cambridgeu, Parizu i Kölnu, privlačeći mnoštvo studenata. Izbačen je iz Pariza na neko vrijeme jer je odbio potpisati prosvjed kralja Filipa IV. Lijepog protiv pape Bonifacija VIII. – izabrao je progonstvo umjesto kompromisa s vlasti. Preminuo je mlad, u naponu intelektualne snage, 8. studenoga 1308. godine u Kölnu, gdje se i danas časte njegove relikvije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1993. godine i njegov je liturgijski spomendan 8. studenog.

Duns Škot najpoznatiji je po tome što je teološki utemeljio i obranio istinu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, stoljećima prije nego što je to proglašeno dogmom (1854.). Izabrao je genijalno teološko rješenje (otkupiteljska prevencija). Dok su drugi teolozi, čak i sv. Toma Akvinski i sv. Bonaventura, mislili da Marija nije mogla biti bez grijeha jer bi to značilo da joj ne treba Kristovo otkupljenje, Škot je odgovorio: Krist ju je otkupio na najsavršeniji način – tako da ju je unaprijed očuvao ljage istočnoga grijeha. Njegov se argument često sažima u tri latinske riječi: Potuit, decuit, ergo fecit („Mogao je, dolikovalo je, dakle, učinio je) – misli na Boga i Mariju.

Pisao u svojim filozofskim i teološkim djelima da je Bog čista Ljubav. Za Škota, Bog ne stvara svijet iz neke nužnosti, nego iz čiste, preobilne i slobodne ljubavi. Naglašavao je da je volja nadređena razumu (voluntarizam). Ljubav je čin volje, pa prema tome, ljubiti Boga važnije je nego samo znati o Njemu. Isticao jedinstvenost stvorenja (Haecceitas). Skovao je pojam heceitet („ovo–ost“). To znači da Bog ne stvara ljude i stvari kao „kopije s trake“, već svako stvorenje ima svoju neponovljivu, jedinstvenu osobnost i vrijednost u Božjim očima. Čitav je svemir stvoren za Krista. Tvrdio je da bi se Sin Božji Isus Krist utjelovio i postao čovjekom čak i da ljudi nisu sagriješili nikada. Krist je kruna i cilj svega stvorenoga, a ne samo da ima poslanje nakon istočnog grijeha.

Iz njegove teologije i filozofije razvio se filozofski i teološki pravac – skotizam, koji je postao službena i iznimno utjecajna intelektualna struja unutar Franjevačkog reda, ali i raširena na gotovo svim prestižnim europskim sveučilištima tog doba. Skotizam je stoljećima bio glavni (i vrlo plodonosni) suparnik tomizmu (školi sv. Tome Akvinskog), što je poticalo nevjerojatan razvoj katoličke misli i teologije. Zahvaljujući franjevcima, skotizam se proširio po svim europskim sveučilištima i postao prepoznatljiv po obrani mariologije i slobode ljudske volje. Ova je škola imala golem utjecaj i u Hrvatskoj. Naši hrvatski franjevci i u kontinentalnoj i južnoj Hrvatskoj stoljećima su predavali i pisali priručnike isključivo u skotističkim teološkim i filozofskim tezama.

Njegova ideja o jedinstvenosti svakog bića (haecceitas) poručuje današnjem čovjeku, izgubljenom u masi, da je unikat i osobno stvoren i željen od Boga Stvoritelja, a to je danas u znanstveno–tehničkoj i digitalnoj civilizaciji melem za otuđenost. Budući da je sve stvoreno iz Božje ljubavi i s Kristom kao središtem, Škot pruža duboki teološki temelj za očuvanje prirode i bratstvo svih stvorenja (baš u duhu sv. Franje Asiškog). Pokazao je da vrhunska znanost i intelekt ne isključuju djetinju pobožnost prema Mariji i Isusu. Spajao je um i srce i u svojem intelektualnom radu i u svojim molitvama i pobožnosti. Liturgijski spomendan 8. studenoga prilika je da se prisjetimo ovog franjevačkog velikana koji nam poručuje: Svijet opstaje jer je ljubljen, a ne samo zato što je razuman i logičan.

Fra Tomislav Smiljanić