Korizmene rekolekcije

KORIZMENE REKOLEKCIJE PO REGIJAMA

Susreti korizmene rekolekcije održani su 26. veljače u Osijeku, Župa Svete Obitelji – Jug 2, i 12. ožujka u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Moderator je bio fra Franjo Jesenović, a sve skupa je sudjelovalo oko 60 braće. Susreti su se sastojali od duhovnog nagovora, pokorničkog bogoslužja i svete mise.

Moderator je naglasio kako nas, franjevce, i ove korizme snažno pozivaju na obraćenje riječi sv. Franje: »Braćo, počnimo iznova…« Od životnih kušnji nitko nije pošteđen pa ni mi redovnici. Da ne bismo njima podlegli trebamo osnažiti kontemplativnu dimenziju svojega života i poslanja kao središnje okosnice svojega načina života. Pozvani smo živjeti evanđelje kako je predložio i živio sv. Franjo: poput njega moramo biti ljudi molitve odnosno „sami postati molitvomˮ, uvijek se iznova radovati susretu s Gospodinom. Od sv. Franje naslijedili smo čežnju za Bogom, žarku želju da ga tražimo, sve više upoznajemo i žarče ljubimo, sve predanije mu služimo.

Ništa u nama ili oko nas ne bi nam smjelo utrnuti „duh molitve i pobožnostiˮ. Držati živim duh molitve i pobožnosti neophodno je kako bismo dopustili da nas Duh Sveti vodi uvijek novom susretu s Ocem nebeskim i njegovim Sinom Isusom Kristom. Samo tako možemo dati polet našem bratskom životu koji se nadahnjuje na ljubavi trojstvenoga života. Ako očuvamo duh molitve i pobožnosti može ćemo otkriti Krista i u svijetu biti njegovi svjedoci.

Molitva, kao sredstvo za crpljenje uvijek nove snage od Krista, postaje urgentna i sasvim konkretna potreba. Ona nam uvijek mora biti predmetom pozornosti i brige kako ne bi postala navikom i izgubila snagu i kvalitetu. Stoga, napuštajmo molitvu iz puke dužnosti da nam ne postane dosadna. Ne promatrajmo je samo kao obvezu nego kao hranu koja je nužna za naš život. Znajući da ljubi samo onaj tko se osjeća ljubljenim i preobraženim ljubavlju, kroz molitvu dopuštajmo da nas Bog ljubi. Naše svakodnevno uranjanje u Boga daje nam snagu, nošeni kojom prihvaćamo svaki napor. Molitva nam je potrebna i kako bismo se mogli oduprijeti aktivizmu i rastućem sekularizmu. Svaki put kad se osjetimo od aktivnosti paralizirani i dezorijentirani, pođimo poput Isusovih učenika u dvoranu „na gornjem katuˮ, gdje će se Bogu uzdići naša ponizna molba i zahvaljivanje.

Nije nam lako svoje aktivnosti uskladiti s molitvenom životom, ali to je prijeka potreba. Osobito mjesto zauzimaju Časoslov i euharistija. Liturgija časova je molitva kojom se slavljenjem Boga posvećuje cijeli tijek dana i noći, a u euharistiji se obnavlja savez Gospodina s ljudima. U životu sv. Franje euharistijsko slavlje i klanjanje imali su važno mjesto pa moraju isto mjesto zauzeti i u franjevačkoj duhovnosti. Nipošto se ne bismo smjeli voditi improvizacijom i rutinom, nego ozbiljno pripremati svako liturgijsko slavlje uz određenu vlastitu kreativnost.

Uslijed svih obaveza dužnost nam je odvojiti vrijeme za Boga. Moliti se uči moleći, samo moleći možemo uživati u molitvi te steći potrebu za molitvom i sjedinjenjem s Bogom. To je tako snažno nosilo i sv. Franju i prve franjevce da su im se ljudi divili. I ove korizme trebamo ponovno prionuti uz Gospodina.

(fra Ratko Radišić – moderator trajne formacije)