Noć muzeja u Franjevačkom samostanu u Vukovaru

U okviru nacionalne manifestacije Noć muzeja, u četvrtak 30. siječnja 2026. godine, vrata Franjevačkog samostana u Vukovaru bila su širom otvorena brojnim posjetiteljima koji su željeli upoznati bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu franjevaca u gradu Vukovaru.

Tijekom večeri posjetitelji su imali priliku obići crkvu Sv. Filipa i Jakova, njezinu kriptu, toranj samostana, kao i Franjevački muzej u Vukovaru, u čijem se postavu nalaze galerija slika, zbirka crkvenog ruha i liturgijskog posuđa te vrijedna Franjevačka knjižnica fra Marko Kurolt, koja čuva stoljetnu pisanu baštinu.

Posebna pozornost bila je posvećena najmlađima, za koje je organiziran interaktivni obilazak prilagođen dječjoj dobi. Na taj su način djeca mogla na zanimljiv i pristupačan način upoznati povijest samostana, život franjevaca i značenje kulturne baštine koju samostan čuva.

U organizaciji i provedbi programa Noći muzeja sudjelovali su i članovi Frame Vukovar, koji su svojim zalaganjem i mladenačkim entuzijazmom dali vrijedan doprinos uspješnoj realizaciji ove večeri.

Veliko zanimanje izazvao je i obilazak samostanskog podruma u kojem se nalazi vinoteka, rijetko dostupna široj javnosti, a koja svjedoči o dugoj tradiciji njegovanja vinske kulture u franjevačkoj zajednici.

Noć muzeja u Franjevačkom samostanu u Vukovaru dodatno je obilježio i posjet generalnog konzula Republike Srbije u Vukovaru, gosp. Vladimira Marjanovića, kojega je primio gvardijan samostana fra Tonio Vučemilović. Tom je prigodom gost upoznat s bogatom poviješću samostana, muzejskim postavom te osobito s naporima franjevaca u spašavanju kulturnog i sakralnog blaga tijekom Domovinskog rata.

Velik broj posjetitelja koji je tijekom večeri prošao kroz samostanske prostore svjedoči o trajnom interesu javnosti za duhovnu i kulturnu baštinu Vukovara, ali i o važnoj ulozi franjevaca u očuvanju identiteta, kulture sjećanja i vjerske baštine ovoga grada.

Noć muzeja u Franjevačkom samostanu u Vukovaru još je jednom pokazala kako crkvena mjesta mogu biti prostori susreta, dijaloga i kulture, u kojima se prošlost ne čuva samo kao uspomena, nego se živi i odgovorno prenoći budućim naraštajima.