Održano hodočašće mladih pješice na Trsat

Petnaestak mladih iz raznih krajeva hrvatske (i austrije) okupilo se u petak, 6. svibnja, ispred “Stepinčeve” katedrale kako bi pošli zajedno na hodočašće Gospi Trsatskoj. Naravno, nije se hodalo od Zagreba, već smo se tamo ukrcali u autobus. U pratnji mladih su bili fra Grgur Blažević i fra Tomislav Faletar koji su, u sklopu programa za pastoral mladih naše provincije, organizirali ovo hodočašće na čast našoj Gospi Trsatskoj, a uoči njezinog blagdana.

Prva stanica i početak našega hodočašća je bio Ravna Gora. Tamo smo, u župnoj crkvi sv. Terezije, najprije slavili svetu misu, imali euharistijsko klanjanje i na kraju primili blagoslov hodočasnika na početku našega zajedničkog puta. Župnik vlč. Robert nas je rado primio i osigurao nam smještaj i spavanje u školskoj dvorani. Subota ujutro je ispala mirna i lijepa, jer je dan prije sve govorilo da će nas kiša pratiti na našem hodočašću. Od kiše nije bilo ni traga, a naše hodočašće je pratila idealna svježina Gorskog Kotara. Nakon kojih 30-ak kilometara, uz odgovarajuće pauze, te molitvu krunice i dobar tempo hodanja, došli smo do Fužina gdje nas je dočekalo poznato jezero, a naš boravak je bio u školskoj dvorani koja je tik do jezera. Nakon osvježenja, ručka i odmora slijedio je duhovni program u župnoj crkvi sv. Antuna kojega je taj dan predvodio fra Josip Ivkić. Kao svi hodočasnici, tako smo i mi toga dana pristupili sakramentu pomirenja. Nakon svete mise župnik vlč. Tomislav nas je ugostio na večeri u župnom dvoru. Možemo samo reći da je od te večere bilo dosta hrane i za sutrašnji doručak i ručak. Župljani su nas darežljivo i obilato dočekali kao najčasnije goste.

Posljednji dan je očito bio i najduži jer smo prošli još 30-ak kilometara do kraja svoga puta, a navečer se još trebalo vratili svojim kućama. Na Trsatu nas je dočekalo sunce i toplina kojih smo se malo i zaželjeli u Gorskom Kotaru. Kao pravi hodočasnici najprije smo otišli pozdraviti Gospu u svetište, obići oko oltara i zapaliti svijeću koju je svatko dobio na početku našega puta. Uslijedilo je vrijeme odmora i okrijepe koji su mnogi iskoristili da sami istraže Trsat ili se osobno pomole u svetištu. Zadnja točka na Trsatu je bila svečana večernja sveta misa u sklopu trodnevnice za blagdan Majci Božjoj Trsatskoj. Kada smo Gospodina proslavili u euharistiji i nahranili se božanskom hranom, mogli smo osnaženi krenuti svojim kućama, netko za Austriju, netko za Zagreb, netko za Ilok, Požegu, Kostajnicu, Jastrebarsko, Rakov Potok, Brestje…

Zahvalni Bogu za dobro vrijeme i za napor koji je ipak bio izdržljiv, zahvaljujemo i jedni na drugima kao i na ljudima koji su nas okupili, dočekivali, hranili, primili pod svoj krov… Zahvaljujemo Bogu na ovim danima i na vremenu koje smo mogli Njemu posvetiti. Neka On, naš Gospodin, prati i blagoslovi ove i sve druge mlade koji se trude živjeti u Božjoj blizini.