Pola stoljeća čuvara zavičajne povijesti: Uz 50. obljetnicu knjige „Virovitica i franjevci“ o. Paškala Cvekana

Približavanje 2027. godine pred domaću kulturnu i znanstvenu javnost stavlja jednu iznimno važnu, a često nepravedno zapostavljenu obljetnicu zavičajne historiografije. Navršava se, naime, točno pola stoljeća otkako je iz tiska izišlo kapitalno djelo o. Paškala Cvekana pod naslovom „Virovitica i franjevci“ objavljeno sada već daleke 1977. godine. Cvekanova monografija trajni je spomenik vjere i kulture virovitičkog kraja u kojoj je trajno povezao Viroviticu i Franjevački red. Budući da je ovo kapitalno djelo lokalne i crkvene povijesti objavljeno 1977. godine, obilježavanje njegove 50. obljetnice 2027. godine idealan je povod za prigodni osvrt na tu monografiju.

Ova jedinstvena monografija već pedeset godina služi kao nezaobilazno polazište za svako ozbiljnije proučavanje prošlosti virovitičkog kraja, ali i šireg slavonskog prostora. Autor knjige, znameniti franjevac i neumorni istraživač crkvene povijesti, posvetio je svoj život otimanju zaboravu onih povijesnih vrela koja svjedoče o dubokim korijenima našega identiteta. Kada se danas osvrnemo na Cvekanov rad, postajemo svjesni golemog truda koji je bio potreban za prebiranje po prašnjavim samostanskim arhivima i prevođenje starih latinskih kronika. Franjevci su u Virovitici ostavili neizbrisiv trag, djelujući ne samo kao duhovni pastiri, već i kao nositelji pismenosti, prosvjete, zdravstva i umjetničkog izražaja kroz stoljeća.

Upravo je tu višeslojnu i bogatu simbiozu jednoga grada i jednoga redovničkog reda o. Paškal Cvekan uspio pretočiti u pitku, a istovremeno znanstveno utemeljenu pripovijest. Njegova knjiga detaljno prati sudbinu grada pod turskom okupacijom, teška vremena obnove te ponovni procvat vjerskog i kulturnog života nakon oslobođenja od turskih osvajanja. Kroz stranice ovog djela, Virovitica se ne prikazuje samo kao geografski pojam, već kao živo tkivo čiju su opstojnost u sudbonosnim trenucima jamčili upravo sinovi svetog Franje Asiškog, čija se 800. obljetnica preminuća navršila 2026. godine. Obljetnica koja je pred nama (50. obljetnica monografije „Virovitica i franjevci“) nudi nam idealnu priliku da se zapitamo koliko danas cijenimo i prepoznajemo plodove tog minulog rada.

Knjiga „Virovitica i franjevci“ nije tek puki popis povijesnih datuma i imena, nego svjedočanstvo o vremenu u kojem se identitet gradio na čvrstim temeljima vjere i odanosti narodu. Ovo je djelo stvarna kronika duše jednog grada. Vrijednost Cvekanova doprinosa leži i u tome što je lokalnu povijest uspio podići na razinu općenacionalnog kulturnog značaja. Ovom knjigom Cvekan je podigao trajni spomenik svima onima koji su gradili Viroviticu kroz stoljeća. Tijekom proteklih pedeset godina stasali su novi naraštaji istraživača, no svi su oni, bez iznimke, morali posegnuti za smjernicama koje je zacrtao ovaj vrijedni franjevac. Obilježavanje ove zlatne obljetnice 2027. godine stoga ne smije ostati tek formalnost unutar uskih akademskih krugova. Ono treba postati poticaj za cjelokupnu lokalnu zajednicu da ponovno otkrije bogatstvo koje se skriva iza zidina virovitičkog franjevačkog samostana i u ispisanim redcima ove monografije. U svijetu koji se brzo mijenja i u kojem digitalno doba često potiskuje tiskanu riječ, Cvekanova knjiga stoji kao čvrst i trajan dokument. Točno je osjetio i zapisao ono što Viroviticu čini posebnom – taj specifični franjevački duh i otvorenost. Poseban šarm knjizi daju stare fotografije i ilustracije koje nas vraćaju u Viroviticu kakve više nema. Kroz retke ove knjige jasno se vidi da je franjevački samostan oduvijek bio žila kucavica društvenog života grada.

Njezina poruka o važnosti očuvanja vlastite baštine danas je jednako aktualna, ako ne i aktualnija nego u trenutku kada je ugledala svjetlo dana. Ovaj prigodni tekst ima za cilj revalorizirati Cvekanov rad, osvijetliti ključne točke njegova istraživanja te iskazati zahvalnost autoru koji je zadužio Viroviticu, hrvatsku i franjevačku historiografiju. Odjek koji je knjiga imala u proteklih pola stoljeća prikazuje njezinu neprolaznu vrijednost za razumijevanje slavonske povijesti. Zakoračimo stoga u ovu obljetničku godinu s namjerom da iznova iščitamo stranice koje su oblikovale našu kolektivnu svijest i osvijetlile povijesni hod Virovitice i njezinih franjevaca.

Paškal Vjekoslav Cvekan, franjevac, svećenik, propovjednik, povjesničar i vjerski pisac, autor 63 monografije (Ferdinandovac, 25. V. 1913. – Virovitica, 25. XI. 1998.). Završio franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu (1926.–1934.) i stupio u Franjevački red u Provinciju sv. Ćirila i Metoda 1932. U Zagrebu pohađao Katolički bogoslovni fakultet (1934. –1939.), diplomirao 1941., a magistrirao 1955. U međuvremenu dvije godine polazio studij etnologije, zemljopisa i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Varaždinu bio vjeroučitelj u Franjevačkoj gimnaziji i gimnaziji sestara uršulinki (1941.–1945.). Gvardijan u Varaždinu (1948. – 1951.), a u Zagrebu vjeroučitelj u Franjevačkoj gimnaziji (1954.–1964.) i gvardijan (1960.–1963.). Nakon što je magistrirao iz teologije i stekao zvanje nastavnika visokih bogoslovnih škola, predavao je povijest religija na Filozofskom učilištu u Samoboru (1960.–1964.) i na Trsatu u Rijeci (1964.–1965.), gdje je bio i predstojnik učilišta. Djelovao kao nastavnik na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (1972.–1975.), gdje je predavao fundamentalnu teologiju. Njegov je literarni opus povijesni i propovjednički. Posvetio se istraživanju franjevačke povijesne i kulturne baštine, pa je u svojim monografijama, mahom o franjevačkim samostanima u kontinentalnoj Hrvatskoj, prikazao nastanak i razvoj pojedinih samostana i njihovo djelovanje te prvi sustavno popisao i opisao njihovo kulturno blago. Sastavio je popis franjevaca likovnih stvaralaca (slikara, rezbara, kipara), glazbenih djelatnika (orguljaša, orguljara) te franjevaca ranarnika i ljekarnika. Restaurirao sam crkveni namještaj, a za svoj restauratorski rad u franjevačkoj crkvi sv. Roka u Virovitici i za povijesne monografije primio je 1986. Povelju Društva konzervatora kulturnoga blaga Jugoslavije, a 1998. je za sveukupno životno djelo odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti. Utjecajan propovjednik i osobito cijenjen u sjevernoj Hrvatskoj. Pisao ne samo povijesne monografije nego i vjerska i duhovna djela.

fra Tomislav Smiljanić