Predstavljanje naših mladomisnika – fra Andro Tomislav Gluščić

Ove godine Gospodin je obdario našu provinciju petoricom mladomisnika, naše braće koja su nakon početne formacije došla do svoga željenoga cilja – svećeništva.

Ovim putem želimo predstaviti svemu narodu i svoj franjevačkoj braći u provinciji naše mladomisnike.

Njihovo ređenje će biti 9. lipnja u zagrebačkoj katedrali.

Zamolili smo svakog mladomisnika da nešto napiše o sebi, te ćemo donijeti i nekoliko njihovih fotografija kako bi svi mogli vidjeti tko su i pročitati nešto o njima.

Prvo ćemo predstaviti fra Andru Tomislava Gluščića.

---

Ime mi je fra Andro Tomislav Gluščić, rođen sam 15.5.1988. godine u Pakracu.

U obitelji imam oca Marijana, majku Vericu i dvojicu braće Domagoja Zvonimira i Davida Josipa. Odrastao sam u selu Poljana (kraj Lipika), gdje sam pohađao osnovnu školu. Kroz djetinjstvo posebno me obilježio primjer mojih bake i djeda. Baka Slavica i djed Janko bili su zvonari i sakristani u mojem rodnom selu. Puno sam vremena provodio s njima pa sam tako imao milost često biti u našoj kapeli sv. Ane, koju su baka i djed svake subote pripremali za nedjeljno misno slavlje. Kao dijete gledao sam njihov primjer i kako požrtvovno rade za kapelu u našemu selu. Vjeru u Boga i ljubav prema Crkvi to dvoje starih ljudi usadili su i u mene, na čemu sam neizmjerno zahvalan dobrome Bogu.

Nakon osnovne škole upisao sam srednju medicinsku školu u Pakracu. Nakon srednje škole upisao sam studij sestrinstva na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu. Nakon prve godine studiranja u Zagrebu, s 19 godina, počeo sam razmišljati o svećeničkom pozivu. Dok sam molio, osjećao sam u sebi da mi Gospodin nudi da i ja postanem svećenik. U razgovoru s tadašnjim župnikom naše župe, vlč. Željkom Strnakom, odlučio sam završiti započeti trogodišnji studij i kroz to vrijeme moliti kako bih prepoznao gdje me Bog zove. Kada sam započeo drugu godinu fakulteta došao sam s nekoliko kolega na Framu Kaptol i tamo susreo franjevce. Vrlo brzo sam prepoznao u sebi da je upravo franjevaštvo ono na što me Bog poziva. To me jako obradovalo tako da sam nastavio biti aktivni član Frame. U razgovoru s duhovnim asistentom Frame, fra Milanom Krištom, također sam odlučio dovršiti započeto školovanje i nastaviti osluškivati kojim putem me Bog vodi. 2010. godine završio sam studij sestrinstva i izrazio molbu fratrima naše Provincije da me prime u franjevački red. Tako sam te godine ušao u franjevačku postulaturu u Samoboru, čime je započela moja franjevačka a kasnije i svećenička formacija.

Trenutno je iza mene završeni studij teologije, završena đakonska godina i predstoji mi svećeničko ređenje. Radujem se jer vjerujem da me je dobri Bog vodio kroz sve ove godine moje pripreme za svećeništvo i molim ga da me vodi i nakon svećeničkog ređenja. Sve ove godine koje su iza mene, studij teologije, pontifikat pape Franje i moje vjersko iskustvo potakli su me da odaberem sljedeće mladomisničko geslo: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike (Mt 9,13). U ovim Isusovim riječima vidim ponajprije sebe – grešnika kojega je Bog u svojem neizmjernom milosrđu pozvao da mu služi kao redovnik i svećenik. Isto tako vjerujem da su ove Isusove riječi poticaj svim ljudima dobre volje da se ne boje Boga, već da se s pouzdanjem uteknu u njegovo neizmjerno milosrđe koje nas oslobađa od tereta naših grijeha i daje nam uvijek iznova novu radost života.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi!

Mir i dobro!

---

Zahvaljujemo fra Andri što je podijelio s nama ovih nekoliko redaka o sebi.

Ispod su objavljene neke njegove fotografije.

Pratimo fra Andru i sve naše mladomisnike svojom molitvom i žrtvama.

---