Predstavljena knjiga Iločki egzodus – Ilok 1991. – 1997. – Svjedočanstva Iločana

U četvrtak, 9. srpnja 2026., u Hotelu Dunav u Iloku predstavljena je knjiga „Iločki egzodus – Ilok 1991. – 1997. – Svjedočanstva Iločana“, u izdanju Franjevačkog samostana Ilok, koju je uredio fra Grgur Blažević.

Knjiga donosi dvadeset i šest osobnih svjedočanstava Iločana o progonstvu tijekom Domovinskog rata, kao i autentična pisma nastala u okupiranom Iloku između 1991. i 1995. godine. Na njezinim su stranicama sačuvana dragocjena sjećanja ljudi koji su proživjeli godine neizvjesnosti, progonstva i povratka, ostavljajući budućim naraštajima trajno svjedočanstvo o jednom od najtežih razdoblja u novijoj povijesti grada Iloka.

Na početku predstavljanja okupljene je pozdravio urednik knjige fra Grgur Blažević, koji je istaknuo kako je ideja za nastanak knjige nastala prilikom predstavljanja novoga izdanja knjige fra Marka Malovića Ostajemo u Iloku, kada je fra Slavko Antunović predložio prikupljanje osobnih svjedočanstava Iločana iz vremena progonstva. Prihvaćanjem toga prijedloga započeo je višemjesečni rad na prikupljanju, uređivanju i oblikovanju knjige.

O knjizi su govorili dr. Vesna Škare Ožbolt, gradonačelnica Grada Iloka Renata Banožić, fra Slavko Antunović te urednik fra Grgur Blažević. U svojim su izlaganjima naglasili važnost čuvanja povijesne istine i osobnih svjedočanstava kao neizostavnoga dijela kolektivnoga pamćenja hrvatskoga naroda.

Na kraju programa upućena je molitva za sve poginule, nestale i preminule Iločane te za sve žrtve Domovinskoga rata.

Fra Grgur Blažević zahvalio je svim autorima koji su podijelili svoja svjedočanstva, svima koji su ustupili fotografije i dokumente te svima koji su na bilo koji način pridonijeli nastanku ove vrijedne publikacije. Posebna zahvala upućena je gospođi Željki i Hotelu Dunav na gostoprimstvu, ustupljenom prostoru i domjenku kojim su počastili sve sudionike predstavljanja.

Knjiga Iločki egzodus – Ilok 1991. – 1997. – Svjedočanstva Iločana ostaje trajni zapis o ljudima koji su u godinama progonstva sačuvali vjeru, dostojanstvo i ljubav prema svome gradu, a ujedno i vrijedno svjedočanstvo za buduće naraštaje.