Proslava zlatnih jubileja u Vukovaru

U jednome slavlju, u Vukovarskoj crkvi sv. Filipa i Jakova, proslavljeni su jubileji svećeništva fra Venancija Mihaljevića i zavjeta milosrdnih sestara sv. Križa: s. Elize Lajčak, s. Alemke Štefanko, s. Bernadete Mihaljević i s. Imelde Dalić.

Ljubav je ona koja pokreće duh i upućuje u nasljedovanje Isusa

U nedjelju, 25. listopada 2020.,u crkvi sv. Filipa i Jakova, u Vukovaru, fra Venancije Mihaljević, franjevac Reda manje braće, proslavio je svoj zlatni jubilej svećeništva zajedno s četiri časne sestre milosrdnih sestara sv. Križa: s. Elizom Lajčak, s. Alemkom Štefanko, s. Bernadetom Mihaljević i s. Imeldom Dalić koje su slavile svoj zlatni jubilej u redovničkim zavjetima.

Euharistijsko slavlje je predslavio fra Venancije Mihaljević, zlatomisnik, uz koncelebraciju fra Josipa Poleta, gvardijana u Vukovaru, fra Slavka Milića, župnika u Borovu Naselju i fra Ivice Jagodića, župnika u Vukovaru, koji je i propovijedao. Evanđelje je čitao fra Vjeran Lazić, đakon iz Čakovca, jedan od brojnih odgajanika fra Venancija.

Na slavlju je sudjelovalo 30-tak sestara zajedno s njihovim kandidaticama, te domaći vjernici iz Vukovara koji su molili, pjevali i svirali u čast ovih zlatnih jubileja. Bila je to ujedno i svečana Zahvalnica za dar kruha i plodove zemlje na kojoj redovito sudjeluje Hrvatsko kulturno glazbeno društvo „Dunav“ iz Vukovara s tamburaškim orkestrom uz pjevanje našega župskog zbora sv. Cecilije. Na početku slavlje kao uvod djeca su izvela recital u čast naših jubilaraca.

Jubilarce i sve prisutne pozdravio je fra Josip Poleto, gvardijan, te sve pozvao da ujedine svoje molitve zahvale Bogu za dar kruha i plodove zemlje, svakom pojedinom jubilarcu za vjernost u odgovoru na Božji poziv i sve žrtve u ostvarenju svoga poslanja.

U propovijedi koju je uputio fra Ivica Jagodić, kao domaći župnik, ali i kao jedan od brojnih odgojenika fra Venancija, istaknuo je prema evanđeoskoj poruci oduševljenje za ljubav prema Bogu i prema svakome čovjeku, a budući je fra Venancije proveo najveći period svoga života u odgoju, posebnu ljubav prema svakome odgojeniku koji mu je bio povjeren za rast u duhovnom pozivu redovništva i svećeništva. Za njega nitko tko dođe u samostan nije izgubljen slučaj, u svakome je vidio mogućnost služenja u Crkvi. Svakoga pokreće ljubav, a ljubav je ona koja pokreće duh i upućuje u nasljedovanje Isusa izbliza. U svojoj propovijedi fra Ivica se posebno obratio i svakoj sestri jubilarki ponaosob ističući njihov početak duhovnog zvanja u Vukovaru, a posljednja kojoj se obratio bila je s. Eliza Lajčak, koja je rođena u Marijancima, a ne u Vukovaru, ali je dugogodišnja Vukovarka s poslanje sakristanke u franjevačkom samostanu u Vukovaru. Bila je u Vukovaru i prije Domovinskog rata, zatim za vrijeme Domovinskog rata kada su sve sestre i svećenici ostali u Vukovaru proživljavajući stradanje grada sa svim Vukovarcima, te nakon progonstva opet došla u Vukovar gdje je i sada.

Bilo je ovo svečano slavlje, čin zahvalnosti i povezanosti duhovnih osoba koje su svoje živote založile u zajedničkom poslanju Crkve a sve ih veže mjesto gdje je niknula klica duhovnog poziva i odakle su krenule u poslanje Crkve.

Njihovo zajedničko druženje i slavlje zajedno sa svojim gostima nastavili su u samostanskoj blagovaonici uz objed kojeg je pripremilo franjevačko bratstvo u Vukovaru.