U Kloštar Ivaniću održan provincijski susret suradnika u skrbi za siromašne

U Kloštar Ivaniću u subotu, 14. studenoga 2026., održan je susret provincijskih suradnika koji se u svojim župama i samostanima posvećuju pomaganju siromašnima i osobama u potrebi. Susret je bio prigoda za zajedničko promišljanje, razmjenu iskustava i upoznavanje različitih oblika karitativnog djelovanja te za traženje novih putova kojima franjevačka blizina čovjeku može postati još snažnija i djelotvornija. Susret s 35 sudionika započeo je molitvom, nakon koje je okupljene pozdravio provincijalni ministar fra Ivica Jagodić.

Uvodno predavanje koje je održala gđa Lukrecija Drempetić, dipl. theol., bilo je posvećeno suosjećanju i milosrđu kao temeljnim pokretačima kršćanske ljubavi. Istaknula je kako istinsko suosjećanje s jedne strane potiče čovjeka na konkretno djelovanje, a s druge iskustvo pomaganja drugima donosi duboku radost i ispunjenost. U središtu takva odnosa nalazi se susret s čovjekom koji nam je darovan, osobito s onim koji prolazi kroz teškoće, osamljenost ili materijalnu oskudicu.

Posebno je naglašeno kako je izvor svakoga istinskog milosrđa sam Bog. Iskustvo njegove milosrdne ljubavi osposobljava nas da tu istu ljubav darujemo drugima. Pritom je važna kreativnost, odnosno sposobnost pronalaženja načina na koji će osoba u potrebi ponuđenu ljubav moći razumjeti, prihvatiti i doživjeti. U tom je kontekstu snažno odjeknula misao da je kreativnost u ljubavi jezik kojim govori Duh Sveti.

U nastavku susreta fra Vjeran Lazić sudionike je potaknuo na promišljanje o različitim oblicima pomoći i konkretnim primjerima karitativnog djelovanja. Naglasio je kako potrebe današnjega čovjeka nadilaze pitanje materijalne pomoći. Uz hranu, odjeću i financijsku potporu, mnogima su potrebni blizina, razgovor, razumijevanje, stručna pomoć i doživljaj pripadnosti zajednici.

Predstavljeni su također brojni primjeri dobre prakse: pučke kuhinje, socijalne samoposluge, prihvatilišta za beskućnike, dnevni boravci, pomoć starijim i bolesnim osobama, nabava medicinskih pomagala, psihosocijalna i pravna pomoć te različiti oblici potpore djeci i obiteljima. Opisane su i mogućnosti organiziranja besplatnih instrukcija za djecu, pomoći djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, razmjene školskog pribora, podjele prehrambenih paketa i ogrjeva te uključivanja mladih u volonterske i humanitarne inicijative.

Takvi primjeri pokazuju koliko je široko područje djelovanja otvoreno našim župama i samostanima. Svaka zajednica, polazeći od svojih mogućnosti i potreba ljudi koji ju okružuju, može razvijati vlastite oblike pomoći. Posebnu vrijednost imaju suradnja s lokalnim ustanovama, trgovačkim lancima, udrugama, obrtnicima i drugim ljudima dobre volje.

Važan dio susreta bio je posvećen radu u skupinama. Sudionici su, prema mjestima iz kojih dolaze, razgovarali o postojećim karitativnim aktivnostima, načinima financiranja, prepoznavanju najpotrebitijih, uključivanju i praćenju volontera te suradnji s drugim ustanovama. Razmijenjena su iskustva o uspješnim inicijativama, ali i o teškoćama s kojima se susreću pojedine zajednice.

U izvješćima skupina moglo se čuti mnogo lijepih i ohrabrujućih primjera solidarnosti. Istodobno su prepoznata područja koja traže dodatnu pozornost, bolju organizaciju i snažnije povezivanje suradnika. Posebno je istaknuta važnost redovitih susreta volontera, njihove formacije i međusobne potpore.

Završno izlaganje održala je gđa Martina Cuvaj, dipl. socijalna radnica, Upraviteljica Područnog ureda Ivanić Grad Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Ona je otvorila pitanje suradnje crkvenih, državnih i civilnih ustanova u skrbi za siromašne. Naglasila je kako se upravo povezivanjem različitih ustanova i njihovih mogućnosti može pružiti cjelovitija pomoć čovjeku. Posebna pozornost posvećena je djeci koja zbog siromaštva imaju ograničene mogućnosti sudjelovanja u izvanškolskim aktivnostima, sportu, glazbenom obrazovanju i drugim sadržajima važnima za njihov razvoj. Takve životne okolnosti pozivaju na još veću osjetljivost i osmišljavanje novih oblika podrške obiteljima koji možda nisu na razini siromaštva, ali zbog svog slabijeg imovinskog stanja trpi njihova socijalna uključenost.

Susret u Kloštar Ivaniću potvrdio je koliko je dragocjeno međusobno povezivanje onih koji u našim župnim i samostanskim zajednicama svakodnevno svjedoče evanđeosku ljubav prema najpotrebitijima.

U franjevačkoj duhovnosti susret sa siromašnim čovjekom zauzima posebno mjesto. Sveti je Franjo upravo u susretu s onima na margini društva otkrio novu dubinu Božje ljubavi i put vlastitoga obraćenja. To iskustvo ostaje trajnim nadahnućem i današnjim franjevačkim zajednicama.

Susret je stoga bio poziv da se suradnici još snažnije povežu, da se prepoznaju nove potrebe i da svaka naša zajednica pronađe način kako još djelotvornije biti blizu čovjeku. Jer ondje gdje se milosrđe pretvara u konkretno djelo, Evanđelje postaje živo i prepoznatljivo.