Duhovne vježbe sjemeništaraca u Vukovaru

(Vukovar, 3.-5. prosinca 2020.)

“Biti prepoznatljivi Isusovi svjedoci u ovome svijetu”

Za ovogodišnje duhovne vježbe sjemeništaraca odlučili smo otići u svima nama dragi Vukovar, kako bi se duhovno obnovili te ujedno bolje upoznali ovaj kraj naše Domovine te susreli braću koja tamo služe Bogu i ljudima. Za moderatora smo izabrali fra Matiju Marijića, vukovarskog franjevca, koji se radosno i spremno odazvao našem pozivu.

Evo, kako je to izgledalo po danima:

Četvrtak, 3.prosinca 2020. (piše Anđelo Golomejić)

Nakon povratka iz škole spakirali smo se i u 14:20 sati autom se uputili prema Vukovaru. U samostanu sv. Filipa i Jakova u Vukovaru dočekao nas je fra Matija Marijić. Smjestili smo se u sobama od kojih je svaka nazvana po nekom apostolu. Tako je Loris bio Petar, Šimun-Juda Tadej, ja Ivan a naš prefekt fra Siniša-Toma. Nakon što smo se smjestili, u blagovaonici nam je fra Matija zaželio dobrodošlicu. Kao što je običaj kod svake duhovne obnove, i mi smo svoju započeli zazivom Duha Svetoga te nam je Fra Matija održao kratki nagovor o Duhu Svetomu i o njegovim darovima. Nakon zaziva, izmolivši Večernju molitvu fra Siniša je predvodio svetu misu u samostanskoj crkvi koja je posvećena apostolima Sv. Filipu i Jakovu. Poslije mise otišli smo na druženje s fratrima u njihov dnevni boravak gdje smo gledali utakmicu Dinamo-Feyenoord i naravno slavili pobjedu dinama. Nakon utakmice slijedio je zasluženi odmor/počinak nakon napornog dana.

Petak, 4. prosinca 2020. (piše Šimun Benedikt Kopričanec)

Na početku drugoga dana naših duhovnih vježbi slavili smo euharistijsko slavlje (zornicu) zajedno s vukovarskim pukom. Predslavitelj je bio naš prefekt fra Siniša koji nam je protumačio evanđelje o dva slijepca koja su vjerom ozdravila, te pozvao na vjeru da i nas Gospodin ozdravlja od naših sljepoća. Nakon jutarnje molitve i doručka razmišljali smo o patnji i Domovinskom ratu gledajući kratki film o stradanju Vukovara i slušajući nagovor o žrtvi iz ljubavi koji nam je imao fra Matija. Govorio je kako u životu treba biti borac i to do zadnje minute, oslanjajući se na Boga poput Marije. Nakon nagovora zajednički smo u crkvi izmolili križni put. U poslijepodnevnim satima posjetili smo Ovčaru i Memorijalno groblje te se zajednički pomolili i zapalili svijeću za sve žrtve ljudske mržnje. U predvečerje je fra Matija održao nagovor o molitvi koja je odnos s Bogom te nas potaknuo da nam molitva bude najvažniji posao i da po njoj planiramo dan, da što više koristimo prisutnost živoga Gospodina u našoj blizini (kapela), i da pred Bogom budemo opušteni, jer će nam to vrijeme uvelike koristiti za svjedočenje životom u našoj svakodnevici. Ovaj smo dan, posebno posvećen razmatranju otajstva križa, završili euharistijskim klanjanjem i Povečerjem.

Subota, 5. prosinca 2020. (piše Loris Pilav)

Posljednji dan duhovnih vježbi započeo je euharistijskim slavljem koje je predslavio gvardijan samostana fra Josip Poleto. Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je zajednička Jutarnja molitva nakon koje je moderator duhovnih vježbi fra Matija Marijić održao i posljednji nagovor ovih duhovnih vježbi pod naslovom Služiti Bogu i ljudima. Skrenuo nam je pozornost na duhovna i tjelesna djela milosrđa te kroz različite priče i situacije iz svakodnevnog života ukazao na važnost najprije svjedočenja Krista djelima a tek zatim riječima. Sve nas je pozvao da u našoj svakodnevici tj. školi i u našem bratstvu budemo otvoreni poticajima Duha Svetoga te da Krista potražimo u našim bližnjima. Ohrabreni riječima svi smo se skupa uputili u šetnju gradom Vukovarom gdje smo obišli važne lokacije ovog povijesnog i, usudio bih se reći, jednog od najznačajnijih gradova naše domovine Hrvatske. Također smo uz vodstvo fra Matije obišli i Franjevački muzej Vukovar unutar samostana u kojem se čuva liturgijsko ruho (kazule i pluvijali) i liturgijsko posuđe (kaleži, ciborij, monstrance i relikvijari). Imali smo priliku vidjeti i staru samostansku knjižnicu u kojoj se čuvaju jako vrijedne knjige. Potom smo u refektoriju zajednički izmolili Srednji čas te s domaćim fratrima objedovali. Time je završio i naš boravak u samostanu, da bi po povratku u Slavonski Brod posjetili vukovarski vodotoranj gdje smo kroz interaktivni sadržaj mogli naučiti o Domovinskom ratu, ali i o povijesti samog vodotornja. Najatraktivniji je bio pogled s vrha vodotornja koji se prostirao kroz lijepu nama dragu Slavoniju. Bilo nam je svima drago što smo mogli posjetiti fratre u Borovom naselju gdje su nas lijepo primili i ugostili u samostanu.

U prvome redu, hvala dragome Bogu što nas je svojom milošću i blagoslovom pratio kroz ove duhovne vježbe. Zahvaljujemo i fra Matiji Marijiću i fratrima u Vukovaru na iskazanom gostoprimstvu. Mislim da ćemo svi nakon ovih duhovnih vježbi u svom životu konkretno nešto primijeniti i promijeniti kako bi mogli biti što prepoznatljiviji Isusovi svjedoci u ovome svijetu.