Sve nas je zatekla vijest o potresu na području sjeverne Hrvatske. Najviše vijesti dolazi iz Zagreba, ali vjerujem kako su i ostala mjesta oštećena. Ne postoji gore vrijeme za ovaj potres jer su sve službe već preopterećene i ljudi u strahu, ali dogodio se i mi to ne možemo promijeniti. Nastradale su razne građevine, među njima i ljudi. Potresne slike urušenih dijelova bolnica, majki s novorođenčadi u rukama, urušeni dijelovi katedrale i ostalih crkvi. Jednom riječju, katastrofa.
Uz sve službe koje brinu o nama, javili su se i dežurni „proroci“, tumačeći ovo kao posebnu Božju kaznu, upućenu biskupima jer su suspendirali javno slavljenje sakramenata. Najprije im se želim zahvaliti na tome jer su me potakli na jedan novi tekst.
Znam kako naši „proroci“ misle kako smo svi mi liberalni i zapravo ne vjerujemo u Boga. Vjeruju kako smo jedva dočekali ukidanje slavlja sakramenata jer ne vjerujemo u ono što Bog čini preko sakramenata. Ono što oni ne znaju, jest bol s kojom sam ja/mi primili ovu odluku. Koliko svaki od nas pati zbog ove odluke, ali znamo koliko je bila nužna. Obećao sam Bogu i Crkvi poslušnost, ne mogu protiv svoje riječi iako bih vrlo rado, ali pitam se što bih time postigao i je li to Bogu drago. Radije ću stajati uz sve pogrde do kraja uz Crkvu, nego se odmaknuti od nje. Znam kako samo ona posjeduje puninu istine te mi samo ona može darovati živoga Krista. Samo zato slijedi ostatak teksta.
Kroz idućih nekoliko točaka nastojat ću objasniti svima onima koji se dvoume oko današnje situacije, zašto duboko vjerujem kako ovo nije Božja kazna. Oni koji se ne dvoume, njima ni Božja objava ne bi pomogla jer kako kaže danas u Evanđelju: „Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.“ Iv 9,41
- Ako je ovo Božja kazna, zbog suspendiranja javnog slavljenja mise s narodom, zašto sličnih kazni nema na drugim područjima (SAD, Italija)? Odlukom biskupske konferencije donesena je ova odluka kako bi se spriječilo širenje virusa COVID-19 kao jedino moguće rješenje. Ako mislimo kako je bilo moguće drugačije, pogledajmo odluke mjerodavnih tijela koje su donesene proteklih dana. Riskirali bi kršenje zakona (ako je potrebno prekršiti zakon kako bi se spasila nečiji život imamo pravo na to) što ovdje s moralne strane nije opcija, jer dovodimo ogroman broj ljudi u opasnost. Ako ne vjerujete, pogledajte slučaj svećenika iz Zagreba koji je zaražen te je tako zaraženo još nekoliko ljudi, a sve to prilikom slavlja sakramenata. Ni to vam nije dosta? Pogledajte broj umrlih svećenika u Italiji koji su slavili sakramente sa oboljelima. Kako to?
- Tijekom prošlog potresa u Zagrebu (9. studenog 1880.) nije bilo suspendirano slavlje misa s narodom, a eto potresa s dvoje poginulih. Tijekom potresa 2009. u Italiji poginulo je 300 ljudi, a slavile su se mise s narodom. Uragani s hrpom imena su se događali proteklih godina i sve to dok je bilo slavlja misa s narodom. Kako to?
- bog bi bio jako glup ili nesposoban kad bi kaznio narod uništavajući crkvu/e, a ne odgovorne za tu odluku. Gledajući stari zavjet možemo vidjeti kako je Bog dopuštao različite stvari svome narodu upravo zato jer su ga iznevjerili. Ipak taj narod nikad nije ostao bez poruke nade i obećanja u bolje sutra. Dopustio je uništenje Hrama, ali nikad ga nije uništio On sam. Misa se sad svakako ne može slaviti u uništenim crkvama, dok se sve do jučer slavila na tim mjestima, koja je „božja“ poruka onda? Razumio bih opravdanje Božjeg gnjeva kada bi bili kažnjeni svi oni koji su donijeli ovu odluku, ali to se nije dogodilo. Kako to?
- Ako čitamo poslanicu Galaćanima (Gal 5,22-23) možemo vidjeti koji su to plodovi Duha. Čitajući poruke naših „proroka“ ne mogu naći niti jednu od tih poruka. Upravo zbog kriterija Pisma, na koje se oni vrlo rado pozivaju, usuđujem ih se nazvati lažnim prorocima. Proroci starog zavjeta, ako su i naviještali poruku nesreće, kod njih se uvijek nalazila i poruka nade (Ez 37; Jr 33 itd.) dok kod ovih nema nikakve nade. Svi smo mi farizeji i Babilonci. Kako to?
- Sotona je otac laži (Iv 8,44) i njemu zasigurno odgovara ovakav odnos prema pastirima Crkve. Njegov je cilj odvesti nas od Crkve, jer jedino je u njoj istina, a bez biskupa nema ni Crkve (gdje je biskup, ondje je i Crkva – sv. Ignacije Antiohijski). Šireći ovakve poruke upravo pripomažemo takvom razvoju događaja. Ljudi koji nisu baš učvršćeni u vjeri povest će se za našim „prorocima“ i nastat će nova sekta „pravovjernih“ kojima ne treba Crkva jer oni znaju što Bog misli.
- Ako bi ovaj potres bio Božje djelo, zašto on ne bi bio samo poruka kako uvijek može biti gore? U samo tri tjedna se čitav svijet zaustavio i sve ono u što smo se pouzdali, više ne postoji. Vidimo kako wc papir, kvasac ili 60kg voća, ne mogu sačuvati od potresa. Začahurili smo se misleći kako smo sigurni, pouzdajući se u same sebe. Možda je Bog samo odlučio reći kako ovo nije dobar način. Ne znam, samo razmišljam gledajući koju poruku mogu izvući iz svega, a da me dovede do spasenja.
Bi li se dogodio potres i da je bilo misa? Ne znam, ali znam da bi mnogo ljudi izgubilo svoje živote u kaptolskoj crkvi sv. Franje da je tako bilo. Možda je upravo izabrana nedjelja ujutro, kada nikoga nema na ulicama, kako bi svatko od nas shvatio tko je Gospodar svega.
Zato treba na ovo gledati kao milost, a ne kao kaznu, ne pričati gluposti i širit razdor. Kaže bl. Ivan Merz:
„Pa da nadležna crkvena vlast i pogriješi zapovijedajući ili savjetujući, bolje je slušati i zajedno s njome pogriješiti, prema onome “u sumnji više vrijedi poglavarova” (in dubio praesumptio stat prosuperiore), sa zakonitim poglavarom, jer poseban blagoslov Božji prati svaki čin posluha. To naravno iziskuje vrhunaravno poimanje poslušnosti koje se pretpostavlja kod istaknutih katolika.“
Živimo u ovome svijetu kao pridošlice i putnici, jer naša je domovina na nebesima. Dragi „proroci“ shvatite kako je ovo vrijeme u kojemu se svi trebamo obratiti i shvatiti tko je jedini Gospodar. Što bi bilo s Vama, kada bi Bog uzvratio vašom mjerom Vama? Tko bi od vas opstao? Zadobili smo priliku za obraćenje, ušli smo uistinu u vrijeme milosno i spasonosno (2Kor 6,2) nemojmo ga potratiti u traženju spasa u materijalnom ili lažnim proroštvima. Potičem sebe, i Tebe koji ovo čitaš, da još više molimo za Crkvu, sve pastire i sve vjernike. Molimo svi, za sve radnike u zdravstvu koji neumorno rade na izlječenju naših bližnjih. Njima je Bog dao talente i neizmjerno im hvala što se nesebično daruju. Nemojmo biti sebični i nepotrebno se izlagati riziku jer time ćemo dovesti puno više ljudi u opasnost. Mi ćemo moliti za vas i vaše nakane. Svakodnevno ćemo prikazivati mise za vas i potrebe cijeloga naroda. Ostanimo svi doma i molimo Gospodin za smilovanje, jer sad je vrijeme za molitvu, još više nego ikad, jer potrebni smo obraćenja!
Marijo Zdravlje bolesnih, moli za nas!
