Kako vrednovati moralnost radnje?

U vremenu relativizma često znamo ostati zbunjeni oko toga što je dobro, a što zlo. No posegnemo li iz bogate riznice Crkve vidjet ćemo da kriteriji za vrednovanje moralnosti nekoga čina i nisu neodređeni i nejasni kako to može izgledati na prvi pogled te da procjena moralnosti toga čina ne mora biti zbunjujuća. Štoviše, vidjet ćemo da mi zapravo i postajemo ono što činimo i odabiremo pa je bitno znati kako vrednovati moralnost određene radnje.

Što sv. Toma Akvinski kaže o vjeri?

Pojam vjere je za Tomu proizišao iz kršćanskog uvjerenja i iz njegovog razumijevanja čovjeka kao stvorenog bića koje prihvaća stvari koje je Bog objavio njemu kako bi mu se pridružio i postigao vječno blaženstvo. Ukratko vjera je za njega dobra navika koja ima za cilj dati pristanak na stvari koje se tiču Boga i Božje objave. Ona prebiva u intelektu kojeg volja svojim pokretima potiče da daje pristanak na istinu. Znati i vjerovati je različito jer vjera podrazumijeva nemogućnost spoznaje od strane onog koji spoznaje. Vjeru u čovjeku potiče Bog nadnaravnim putem, tj. poticajima milosti te je zbog toga sigurnija spoznaja od razumske. Vjera se kao svaka krepost može vježbati, smanjivati i povećavati, a zbog toga što je teološka krepost, gubi se zbog samo jednog čina suprotnog vjeri. Za vjeru su potrebne dvije stvari: da bude čovjeku bude ponuđen predmet vjere te da čovjek da pristanak potaknut vanjskim faktorima i milošću.