Moj sveti Franjo

Možda će koga zasmetati naslov Moj sveti Franjo. Uostalom, nije ni izvoran. Svakako, nisam htio ustvrditi da imam »svoga« svetog Franju – kao neki posve subjektivni, od drugih različiti, pogled na Franjinu osobu, poruku i djelo. Naprotiv, bio sam učenikom mnogih; »svoga« Franju dugujem mnogim učiteljima. Na ovim stranicama želim ipak iznijeti ovaj ili onaj »svoj« pogled na Franju: zapisujem ono što me u njegovu neusporedivu liku ili u franjevačkoj baštini osobito dira i oduševljava.

Pišem o »svome« Franji jer se nadam da, po Božjoj dobroti, pripadam njegovoj svojti. I nadam se da i mene, kao sve svoje fratre do kraja svijeta i vijeka, blagoslivlje s neba svim blagoslovima kojima je za života blagoslivljao tadašnju i svu buduću svoju braću. Molim ga da me pred Bogom zaogrne svojim plaštem ljubavi.

U ovome zborniku objelodanjujem svoje sabrane članke koji su, onamo od 1981. godine, izlazili u Bratu Franji. Zahvaljujem braći koja su me na to ponukala, među prvima fra Emanuelu Hošku, i braći koja su mi to omogućila, osobito fra Nikoli Vukoji i fra Korneliju Šojatu, vrijednome uredniku Brata Franje. Njemu i fra Nikoli zahvaljujem što je tekst na više mjesta poboljšan. Ovim člancima iz Brata Franje dodajem još neke druge kojima ću u tekstu naznačiti izvor.

Čitatelj će lako zapaziti da se neke teme i tekstovi ponavljaju. Članci su pisani u različito vrijeme i u različitom sklopu. Osim toga neki su stavci franjevačke tematike doista – posvudašnji.

Započinjem svojim prvijencem, člankom Evanđelje za život – život za Evanđelje koji je izišao u godišnjaku franjevačkih bogoslova u Zagrebu Coroni, 1946. godine. Tadašnji ga je urednik, nezaboravni naš fra Zorislav Lajoš (1921-1972), prihvatio za uvodnik. Ne bih volio biti neskroman, ali tim člankom započinjem svoju bibliografiju.

Posvetio sam ove stranice čovjeku, franjevcu, koji me neopozivo usmjerio u Franjevački red. Bio je to nezaboravni o. Leonardo Novaković (1871-1945), tada (1935) gvardijan na Trsatu. Kao dječak od jedanaest godina zamolio sam ga da me primi u franjevce. Moju je molbu uzeo ozbiljno. Zahvaljujem mu, sve do u vječnost, što je imao povjerenja u mene. I još više – u Božju milost.