Sveto Evanđelje po Marku

ALEKSA BENIGAR, SVETO EVANĐELJE PO MARKU – DUHOVNA RAZMATRANJA, BRAT FRANJO, ZAGREB, 2011., 312 str.

Knjiga “Sveto Evanđelje po Marku – Duhovna razmatranja” sluge Božjeg Alekse Benigara, uglednoga hrvatskog franjevca, misionara i teologa (1893.-1988.). Izdanje je uredio fra Bonaventura Duda. On je nakon smrti Alekse Benigara bio zadužen za sistematizaciju pokojnikove pisane ostavštine, koja je obuhvaćala više od osam tisuća stranica teksta na hrvatskome, latinskom i talijanskom jeziku. Među njima su se nalazile egzegeze svih četiriju evanđelja i komentari psalama, koje je počeo pisati u kasnijem razdoblju svoga života, a s tim je radom nastavio sve do smrti. O. Duda u pogovoru knjizi piše: “Dok sam sređivao Aleksin arhiv, od godine 1989. nadalje, nisam ni mislio što ćemo s tim evanđeljima i psalmima. Tek poslije, najprije sam uzeo Markovo evanđelje i popravio njegov hrvatski jezik. Naime, sam Aleksa veli da mu je hrvatski jezik nesavršen.” Benigar je bio nesiguran u svoje poznavanje hrvatskog jezika jer je svoju domovinu napustio još 1929. godine, nakon čega djeluje u Kini, a kasnije u Italiji. Prema njegovim vlastitim riječima, zapisivanje razmatranja Evanđelja za njega je bilo duhovni doživljaj, ali i težak pothvat koji nije bilo lako ostvariti, pogotovo s obzirom na to da je već bio vrlo star i gotovo slijep.
U predgovoru fra Mario Cifrak tumači ključnu i temeljnu važnost Markova evanđelja za postanak Crkve. Prema općeprihvaćenim teorijama, koje podupiru svjedočanstva crkvenih otaca iz prvih stoljeća nakon Krista, Marko je zapisivao riječi apostola Petra dok je taj propovijedao u Rimu. Zbog toga njegov jezik ne sadrži značajke visoke retorike, nego nalikuje jeziku pučkog propovjednika. Ključan moment evanđelja, prema mišljenju o. Cifraka i drugih teoloških stručnjaka, upravo je Petrova ispovijest vjere u Isusa kao Mesiju: “Petar prihvati i reče: Ti si pomazanik – Krist!” (Mk 8, 29).
Tekst Alekse Benigara razmatra Markovo evanđelje pomno i polagano, odlomak po odlomak, promišljajući svaku riječ i rečenicu. Pokazuje veliko poznavanje povijesnih prilika u vrijeme Isusova djelovanja, ali nikad ne ispušta iz vida Isusovo Božansko naviještanje. Za njega je, kao i za Petra, Isus Krist, Mesija, i u tom je svjetlu napisano i njegovo tumačenje Evanđelja. On ih je sam nazivao “Moja razmatranja vrhu evanđelja i psalama”, što znači da svete spise ne želi raščlaniti, pružiti nam analizu njihovih dijelova, nego da ih razmatra kao cjelinu, kojoj prilazi s poštovanjem i odmakom. Čineći to, poziva se prvenstveno na Stari zavjet, ali i na djela crkvenih otaca i teologa. Svaki odlomak počinje citatom samog Evanđelja, nastavlja se njegovom interpretacijom, to jest proširenim pripovijedanjem događaja opisanih u njemu, a završava osobnom meditacijom, odnosno razmišljanjem kako se odlomak odnosi na autora osobno, ali i na čitatelja.
Sluga Božji Aleksa Benigar rođen je 1893. godine u Zagrebu, a nakon crkvenog obrazovanja postaje članom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Dvadeset i pet godina djelovao je kao misionar u Kini, a nakon toga odlazi u Italiju gdje boravi u Rimu, gdje je djelovao kao profesor teologije i duhovnik studenata na Antonianumu, te kao ispovjednik u Lateranskoj bazilici. Osobito se divio pobožnosti sv. Franje Asiškog, čiji je životni put nastojao slijediti. Umro je u Rimu 1988. na glasu svetosti, a trenutno je u tijeku postupak za njegovo proglašenje blaženim. Napisao je važna djela o liturgiji i kršćanskoj duhovnosti (“Liturgia Romana”, “Theologia spiritualis”), monumentalnu biografiju bl. Alojzija Stepinca (“Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal”), knjigu osobnih duhovnih promišljanja (“Mudrost Križa”) i putopis “U domovini Isusa Krista”.