Sveto Evanđelje po Mateju

ALEKSA BENIGAR, SVETO EVANĐELJE PO MATEJU. DUHOVNA RAZMATRANJA, BRAT FRANJO, ZAGREB, 2014., 518 str.

Knjiga “Sveto Evanđelje po Mateju – Duhovna razmatranja” sluge Božjeg Alekse Benigara, uglednoga hrvatskog franjevca, misionara i teologa (1893.-1988.). Izdanje su uredili fra Bonaventura Duda i fra Darko Tepert.

Knjiga je nastala tako što je o. Benigar pripremao duhovne vježbe i duhovne nagovore, te svaki puta produbljivao svoje duhovno razmišljanje.

Fra Mario Cifrak, pročelnik Katedre Svetoga pisma Novog zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i autor predgovora dao je kraći prikaz samoga evanđelja po Mateju koje je i predmet knjige. Evanđelja su puna izvješća o događajima iz Kristova života, ali su isprepletena kasnijim shvaćanjem Krista u zajednicama iz prvog stoljeća. Matejevo evanđelje je pisano u kasnim sedamdesetim godinama prvoga, te spada u tri sinoptička uz Markovo i Lukino. Dugo se smatralo da je Matejevo napisano prvo. No, danas je biblijska znanost došla do spoznaja da je ipak Markovo najstarije. Također to je jedino evanđelje koje izričito govori o Crkvi, te da ju je Isus povjerio Petru, a jedino kod Mateja nalazimo Posljednji sud.

Fra Darko Tepert naglasio je, kako je nakana ove knjige duhovnih razmatranja nad Matejevim evanđeljem imala za cilj da „potoci Božje riječi malo oplahnu i naše duše”. Predstavljajući kratko strukturu knjige, istaknuo je, kako tu nalazimo uvod u sva četiri evanđelja, uvodni govor o Mateju. Središnji dio je Benigarovo tumačenje i duhovno razmatranje obogaćeno bilješkama. Pojasnio je, kako su one bile nužne, jer je o. Benigar razmatranja pisao prije Drugoga vatikanskog sabora na latinskome, a onda kasnije prevodio na hrvatski, pa je iz današnje perspektive bilo potrebno dati pojašnjenja. Pred kraj knjige nalazi se pogovor iz pera fra Bonaventure Dude.

Sluga Božji Aleksa Benigar rođen je 1893. godine u Zagrebu, a nakon crkvenog obrazovanja postaje članom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Dvadeset i pet godina djelovao je kao misionar u Kini, a nakon toga odlazi u Italiju gdje boravi u Rimu, gdje je djelovao kao profesor teologije i duhovnik studenata na Antonianumu, te kao ispovjednik u Lateranskoj bazilici. Osobito se divio pobožnosti sv. Franje Asiškog, čiji je životni put nastojao slijediti. Umro je u Rimu 1988. na glasu svetosti, a trenutno je u tijeku postupak za njegovo proglašenje blaženim. Napisao je važna djela o liturgiji i kršćanskoj duhovnosti (“Liturgia Romana”, “Theologia spiritualis”), monumentalnu biografiju bl. Alojzija Stepinca (“Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal”), knjigu osobnih duhovnih promišljanja (“Mudrost Križa”) i putopis “U domovini Isusa Krista”.