U dubine Svetoga pisma

Sveti Franjo Asiški kroz cijeli je svoj život bio nošen željom da vrši Božju volju. Vidljivo je to iz njegovih vlastitih spisa kao i iz njegovih životopisa. Da bi otkrio što je za njega Božja volja, ispitivao je ljude oko sebe, povlačio se u osamu na molitvu i tražio naputke u Božjoj riječi. U njegovim spisima, češće negoli izravne citate, nalazimo brojne aluzije na tekstove Svetoga pisma, ali i izraze koji su preuzeti iz Biblije. Kao da su ti tekstovi postali dijelom njegova vlastita života, te su, usvojeni i proživljeni, postali dijelom i njegova navještaja, kao njegovo vlastito iskustvo. Sam sveti Franjo smatrao se neukim. Latinski je izraz idiota. Njegovo poznavanje latinskog jezika, na kojem je tada Biblija bila dostupna, bilo je ograničeno. Osim toga, kao čovjek koji je trebao preuzeti obiteljski trgovački posao, nije bio niti obrazovan za proučavanje Svetoga pisma. Pa ipak, on se odvažuje uzimati Božju riječ, nastoji je razumjeti i primijeniti u svome životu. Možemo svetoga Franju gledati kao poticaj svakome čovjeku u današnjem vremenu, pa i onome koji nije poučen u teologiji, koji tek ima volju živjeti svoju kršćansku vjeru, da pokuša to doista i učiniti. Bez straha da će u nečemu pogriješiti.

U Većem životopisu svetoga Franje koji je napisao sveti Bonaventura čitamo: »Neumorno bavljenje molitvom i neprestano vježbanje u krepostima čovjeka je Božjega dovelo do tolike bistrine duha da je, obasjan sjajem vječnoga svjetla, čudesnom oštrinom uma ponirao u dubine Svetoga pisma, premda studijem nije stekao njegovo poznavanje« (1Bon 11,1). Unatoč svo joj nepoučenosti, Franjo je »ponirao u dubine Svetoga pisma«. Želja mi je da i ova knjiga bude poticaj svakome, a osobito svima koji se nadahnjuju na Franjinoj i franjevačkoj karizmi, da počnu ponirati u dubine Svetoga pisma.