Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku križa da spasi ovce svoje (usp. Iv 10,11). Za Gospodinom su išle ovce njegove u trudu i naporu, u sramoti i gladi (usp. Rim 8,35; 2 Kor 11,27), u slabosti i kušnji i u svemu ostalome, i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je velika sramota za nas sluge Božje što su sveci učinili djela, a mi želimo odatle primiti čast i slavu samo pripovijedajući ih i propovijedajući o njima.
Majka Terezija, Maksimilijan Kolbe, Alojzije Stepinac. Veliki sveci, velika imena. Ponosni smo što su oni naši, katolički sveci, osobito Stepinac, koji je Hrvat. Volimo reći da je on naš, isticati njegovo herojsko mjesto u povijesti Crkve. Kaže brat Franjo da su ovce Gospodinove išle za njim u trudu i naporu, u sramoti i gladi, u slabosti i kušnji što se svakako može reći i za ove svece. Međutim što mi činimo motreći njihova herojska djela ljubavi. Zar je sve što činimo samohvala na osnovu toga što smo katolici kao i oni? Zar se mi hvalimo svijetu njihovim djelima? Svijet je prepoznao njihova djela, onaj dio svijeta koji je to htio, ali naša još nije vidio. Zato nema smisla hvaliti se njihovim nasljedovanjem Isusa Krista. Gdje su moja djela?
Nažalost, često ostajemo na pukom pripovijedanju o svetačkim podvizima, sabiremo simpozije, držimo o njima predavanja, pišemo doktorate. Sjetimo se samo što je Gospodin rekao farizejima i pismoznancima, a govori i nama danas: Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojicâ prorokâ. Dopunite samo mjeru otaca svojih! (Mt 23,29-32) Tako i mi gradimo spomenike svojih svetaca i pravednika, a djelima se svrstavamo na stranu njihovih progonitelja. Gdje su naše ruke koje pomažu siromasima naših vremena, gdje su naše noge kojima se borimo protiv nepravda naših dana i gdje su naša usta koja svjedoče Isusa Krista našim suvremenicima? Sjetimo se one Augustinove koju svi vole citirati: „Ako su mogli ini i ine, zašto ne bi mogao i ti, Augustine!“
