U našoj anketi o glavnim grijesima, oholost je zauzela vrlo visoko drugo mjesto na popisu grijeha s kojim se najviše mučimo. Čak četvrtina svih ljudi koji su sudjelovali u anketi rekla je da se najviše muči s ohološću. Iako se najviše mučimo s njome, Bog nas nije ostavio bez lijeka protiv tog grijeha. Bog nam je darovao u svojoj milosti krepost poniznosti uz pomoć koje možemo nadvladati sve napasti koje oholost stavlja pred nas.
O poniznosti su napisane knjige i knjige, a moramo biti svjesni kao i zahvalni na brojnim primjerima poniznosti u osobama koje nam je Bog darovao. Kada bismo sad krenuli nabrajati svece koji su za života bili oličenje poniznosti vjerojatno bi morali zaviriti barem u litanije svih svetih, pa redom pisati. Samo neki od poznatijih su svakako Blažena Djevica Marija, sveti naš otac Franjo, sveti Ivan od Križa, Antun Padovanski, ali i mnogi drugi neimenovani ljudi koje Crkva nikad ni neće proglasiti svetim. Tu svakako možemo ubrojiti i nebrojene bake i djedove koji su za života u svojoj skromnosti ponizno radili, samo kako bi drugima (svojoj obitelji) priskrbili ono što im je za život najpotrebnije. No, kada o poniznosti govorimo, ne možemo se ne zaustaviti na primjeru jednog sveca o kojem najviše saznajemo iz samog Evanđelja. Ivan Krstitelj, preteča Isusov, koji je krstio na rijeci Jordan, pustinjak, gorljivi propovjednik.
Unatoč tomu što je u usporedbi s prosječnim čovjekom činio izvanredna djela, bio sklon trpljenju, molitvi i slično, nema zabilježeno da je podlegao svojoj oholosti. Ivan Krstitelj je osoba za koju je sam Isus posvjedočio da: ” između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja” (Mt 11, 11)”, što nam treba dovoljno govoriti o njegovoj stvarnoj veličini. Ipak, Ivana to nije učinilo velikim u vlastitim očima, nego kada govori o odnosu sebe i Isusa pojašnjava svojim učenicima: “On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3, 30). Ne staje samo na tome nego nam slikom objašnjava kolika je razlika između njega i Isusa kad kaže: “Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.” (Mk 1,7). Odriješiti remenje na obuću spadalo je, u ono vrijeme, među najniže poslove koje je rob morao obavljati.
Ovih nekoliko citata iz Svetog pisma pokazuje nam Ivanovu svijest o samom sebi. No, ne samo da nam pokazuje svijest o samom sebi, nego nam ostavlja primjer koji je, unatoč tome što je težak, itekako vrijedan nasljedovanja. Jer, Ivan je bio velik. A velik je bio samo zato što je bio malen.
