Danas, 15. listopada, Crkva slavi veliku zaštitnicu Španjolske, te ovdje potpisanome osobito dragu sveticu – veliku Tereziju iz Avile. O njezinoj veličini najbolje nam svjedoči sv. Edith Stein, nekoć židovka, a znamo da je židovima i danas zabranjeno čitati „naš Novi Zavjet“. Kako to da onda jedan židov ili židovka upozna Isusa Krista ili kršćanstvo? Teško, zar ne? Ova židovka, koja je danas katolička svetica, uzela je knjigu Moj život, autobiografiju sv. Terezije i rekla: „Ovo je istina!“, obratila se i povjerovala. Isprike što odmah na početku pišem o sv. Edith, no ona je svakako duhovna kći današnje svetice.
Ako bi ukratko morao opisati Terezijin život, onda bi to izrekao riječima sv.Pavla: “Sve mogu u onome koji me jača” (Fil 4,13). Zašto to kažem? Mi smo, gledajući svoje živote, svoju svakodnevicu, često svjesni da nam Bog pomaže u našem životu, nekada manje, nekada više, a nekada uopće nismo svjesni, što je ljudski, jer Bog s time računa i strpljivo čeka da nas nosi na svakome koraku našega života. Tako je i ona dobar dio života živjela u osrednjosti, oslanjajući se na Boga, usudio bih se reći – više na sebe i svoje snage. Bog je bio strpljiv i čekao vodeći njezin život koliko mu je dopuštala, kao što želi voditi naše živote. Kada je Terezija doživjela svoje obraćenje na obraćenje (bila je katolkinja, i karmelićanka redovnica), ili bolje rečeno, kada je osjetila živu Kristovu ljubav, predala se Njemu i započela jednu od najljepših suradnji između čovjeka i Boga.
Kada je njezina snaga postao sam Isus, počinje provoditi reformu karmelskog reda. Dakako da je naišla na protivljenja i odbacivanja od onih najbližih, sestara, braće, pa i od same crkve. Vrlo lako je mogla biti optužena za herezu, ali kroz sve križeve koje je nosila ona je znala da je Isus s njom te joj ništa nije bilo teško. Sama je rekla da je križ težak jedino onomu koji ga vuče, dok je onomu koji ga zagrli lagan. Od nule je počela obnavljati veliki karmelski red, sama (gledano našim očima), bez potpore reda. Ne želim iznositi koliko je samostana osnovala, koliko je patila, koliko je toga zapisala, koliko je mističnih iskustava imala… Želim ostati na tome da sve mogu u Isusu, jer i da ne vjerujem u Boga, kada pogledam Njezin život, moram reći da je nemoguće proživjeti jedan takav život sa svojim vlastitim snagama. Onda se moram zapitati: što je ta snaga?! Ta snaga je sam Isus i nitko više, On je onaj koji jedini treba za sve što radim u životu. Ljubio je bližnjega, svoju djecu, svoju ženu, svoga prijatelja, oca i majku. Ja to ne mogu na pravi način bez njega. Mogu sam sebi reći da mogu, ali otkrit ću veliku prazninu i da sam u sebi žalostan. Pa onda učim od nje, učim da sve mogu s Isusom, da je On onaj koji će me nositi u mome životu. Prekrasno je vidjeti njezin život i uočiti kako je Bog živ. Pogledaj u svoj život, odvrti film i pogledaj kako je Bog čudesan i živ u tvome životu. Moli da ti poraste predanje u Njega, da i ti možeš reći: Isuse sve mogu s tobom, bez tebe ne mogu ništa. Stavi svoje ime umjesto sv. Terezije jer si i ti svet na svoj neponovljivi način. Bog želi da svatko od nas kaže: “Jer velika mi djela učini Svesilni” (Lk 1,49).
Poput sv. Klara koja je ostavila svijetu svoje duhovne kćeri da žive u skrovitosti samostana, i sv. Terezija je svijetu ostavila svoje kćeri – sestre karmelićanke. Sestre koje žive skrivene od ovoga svijeta, ali prisutne u njemu. Danas se nerijetko čuje komentar: zašto odlaze živjeti zatvorene u samostan, kakva korist od toga? Ne shvaćaju da ovaj svijet opstaje upravo zbog takvih ljudi, da su one srce crkve, da daju snagu svećenicima, da se po njima tolike duše spašavaju, da se po njihovim molitvama ljudi obraćaju. Jedan grad Zagreb do kraja neće spoznati koliko blago ima u sestrama Klarisama koje su u Zagrebu te koliko se duša spašava po njihovim molitvama i životu. Jedna Požega, također, koja u srcu grada ima sestre klarise koje mole, po kojima se na grad izlijeva milost. Također u Brezovici, Mariji Bistrici, Kloštru Ivaniću i Zagrebu, između ostalog, djeluju sestre karmelićanke kojima uistinu trebamo biti zahvalni te Bogu zahvaljivati na njima. Propitaj svoje srce, i tebe Bog zove. Različite su službe a jedan je Gospodin koji ih daje. Čestitam ovu veliku svetkovinu svoj braći karmelićanima i sestrama karmelićankama te svoj obitelji karmelskoj. Neka sve nas prati zagovor ove naše velike svetice.
