Možda nas obeshrabruje kada kažemo da danas slavimo spomendan svetog Leona Velikog, pape. Možemo pomisliti: „Ipak je on bio papa i to veliki, stoga ne čudi što je svet. Što to znači meni, običnom smrtniku?!“
Istina, kršćanski naraštaji su mu s razlogom, vrlo brzo nakon njegove smrti, dali naslov „veliki“ jer on to uistinu jest. Vrijeme u kojem je živio nije bilo ni malo jednostavno. Zapadno Rimsko Carstvu je bilo pred raspadom, uz to mu barbari prijetili na sve strane, a Crkvu napadale brojne hereze (krivovjerja) te mlakost i raskalašen život klera. U tim okolnostima Leon je djelovao kao najveća i najutjecajnija moć. U cijelom Rimskom Carstvu nije se našao nitko Leonovog kalibra tko bi bio sposoban uspješno voditi i Crkvu i Carstvo. Iz brige za povjereno mu stado nije se bojao stati ni pred barbarske vođe (pred Hunskog vođu Atilu – poznat kao bič Božji i pred Vandalskog kralja Gejzerika) kako bi molio, ako već uništavaju grad, da barem poštede narod.
Sveti Leon je bio svjestan svoje uloge i nastojao je vršiti ju dostojanstveno, odgovorno, blago i odlučno. Sve je činio kreposno i s mjerom. Resila ga je istinska i velika poniznost. Neustrašivo se usprotivio barbarima, krivovjerju i raskalašenosti, ali je sa svakim postupao nadasve ljudski.
Kad vidimo što i kako je sve učinio to nam ne daje za pravo da kažemo, lako mu je bilo, bio je papa ili on je za to bio od Boga izabran. Majka Tereza je znala reći: „svetost nije luksuz.“ Ne moramo biti papa da bismo bili sveti ili da bismo promijenili okolinu.
Sveti Leon je bio čovjek kao svi mi, samo što on nije plakao za nekim boljim prošlim vremenima niti se tješio nekom lažnom nadom (bit će bolje). Zasukao rukave i uhvatio se posla. Njegov stav nije bio, što danas često možemo čuti: „netko će drugi to odraditi“. On je bio mišljenja „ako neću ja, tko će?“ Nije išao linijom manjeg otpora, niti se ustručavao podmetnuti svoja leđa za druge.
Eto nam primjera! Nemojmo se obeshrabrivati mišlju da nas Bog nije pozvao za velika djela, radije se trudimo biti vjerni u onom najmanjem. Bog treba mene i tebe danas jednako kao što je trebao Leona u njegovo vrijeme. Prihvatimo izazov i usudimo se odgovoriti Mu na poziv.
Za kraj bih samo još dodao riječi koje su poruka Leonova života svima nama:
„Ne odustaj nikada,
ni kada osjećaš umor,
ni kada se spotičeš,
ni kada su ti oči umorne,
ni kada (drugi) zanemaruju tvoje napore,
ni kada te razočarenja rastuže,
ni kada te pogreška obeshrabruje,
ni kada te izdaja povrijedi,
ni kada te uspjeh napusti,
ni kada te nezahvalnost tišti,
ni kada te nesporazum okružuje,
ni kada te dosada pritišće,
ni kada sve izgleda kao ništa,
ni kada te težina grijeha slomi…
Tvoj Bog te poziva! Stisni šake, osmjeh na lice i započni iznova!“[1]
[1] http://www.templarisanbernardo.org/Non_ti_arrendere_mai.htm