Opomene sv Franje: XXVIII. O skrivanju dobra da se ne bi izgubilo

Blago sluzi koji na nebu zgrće sebi blago (Mt 6,20) koje mu je Gospodin iskazao i ne želi ga pokazivati ljudima radi nagrade, jer će sam Svevišnji njegova djela očitovati kojima se god bude njemu svidjelo. Blago sluzi koji Gospodinove tajne čuva u svom srcu (Lk 2,9.51).

Dragi Isuse,

Stvorio si moje srce i tijelo i posvetio ga za mjesto intimnog zajedništva s Tobom u kojem bih Ti, kao u hramu, prinosio žrtvu vlastita života, a ja sam umnažao vanjske žrtve kako bih sakrio, uljepšavanjem vanjštine, svoje nutarnje siromaštvo.

Dao si mi kao Veliki Milostinjar mnoga nutarnja dobra, a ja sam ih rasuo po prašini hvaleći se da su moja.

Dao si mi molitvu kojom bih ti se mogao obraćati u svako doba, a ja sam ju koristio samo u neko doba (po)kazujući drugima da sam veliki molitelj.

Dao si mi mudrost i razum da proničem Tvoj božanski život, a ja sam ih nerijetko koristio za samopohvalu vlastite pameti kojom sam hranio svoj ego.

Dao si mi dar savjeti kao sredstvo duhovnog rasuđivanja u nedoumici i teškoći, a ja sam ga tražio od drugih jer sam se bojao Tvoga očinskog vodstva koje se vjerom otkriva.

Pohodio si me nebrojeno puta kušnjom i tjeskobom želeći povećati barem malo moje predanje Tebi, a ja sam bježeći od Tebe trčao drugima ištući od njih samosažaljenje, razumijevanje i utjehu.

Iskazuješ mi svaki dan i svaki čas svoju neizmjernu ljubav kroz trajno prisutnu tvoju nazočnost u euharistiji, a ja sam bio zaokupljen dobrim ili lošim pjevanjem u misi, propovijeđu svećenika, ponašanjem drugoga…

Dao si mi braću i sestre koja su mi teška i idu mi na živce kako bi barem malo proširio moju uskogrudnu ljubav, a ja sam ih odbijao prihvatiti kakvi jesu priklanjajući se, srcem i ustima, ogovaranju i kritiziranju koje ju je još više suzilo.

U situacijama kada sam ispao glup, smotan i priprost pred drugima, pružio si mi riznicu prilika za oslobođenje od samodopadnosti i za rast u poniznosti, a ja sam pribjegavao brzom samoopravdanju držeći i dalje mnogo do samoga sebe.

Dao si mi dar jakosti da uvijek hrabro stanem uz istinu, a ja sam ju često prešutio u strahu od ljudskih obzira.

Mnogo puta si mi pobrkao planove i ostavio neispunjenim moje vlastite želje za određeni trenutak kako bi me oslobodio navezanosti na slobodno vrijeme, a ja sam mrmljao držeći ga čvrsto pravom koje mi pripada.

Dao si mi disanje kao znak Tvoje žive prisutnosti u meni, a ja sam često živio u tuđoj prisutnosti pretresajući njihove živote u sebi.

Stoga te molim sakrij me u okrilje svoga Srca i (po)uči me…

…da je ljepota mojeg ljudskog života u tome koliko sam odraz Tvoje božanske ljepote kad se za druge dajem i kad ih ljubim.

…da je život u skrovitosti vrjedniji od velikih riječi i epohalnih djela.

…da je molitva jedina stvarnost života koja se ne da glumiti pred drugima. Ili je ima ili je nema.

…da je sve što imam Tvoj dar kojega mi možeš uzeti kad god Ti to želiš.

…da je mudrost i razum u Tvojim presvetim riječima kojima oblikuješ moje srce, misli i govor.

…da si ti Savjetnik divni koji ne šuti već mi govori kada te u tami neznanja za svjetlo tražim.

…da je kušnja Tvoj poljubac kojom me želiš učiniti bliskim prijateljem sebi kao što si to činio i u životu svetaca.

…da je Tvoja prisutnost u euharistiji najveći dar po kojoj i mene činiš prisutnim darom za druge.

…da je moje ponašanje prema bližnjemu ogledalo moje molitve i odnosa prema Tebi.

…da je s vjerom prihvaćeno poniženje jedini oslobađajući put od pridavanja velike važnosti samome sebi.

…da slijediti istinu znači biti spreman platiti njenu cijenu, ako je potrebno, i vlastitim životom.

…da si ti Gospodar moga vremena i moj jedini dnevni red u kojem želim moliti i raditi s Tobom i za Tebe.

…da je život u Tvojoj prisutnosti jedini izvor radosti i miline jer je ona zajedništvo ljubavi Tebe s Ocem i Duhom Svetim gdje me čekaš s pripravljenim stanom.