‘Rvat Katolik

Rvat, a k tome još i katolik, postoji li bolja kombinacija? Možda jedino da je još zgodan visok i plav. Nažalost takav „idealni Rvat“ još nije pronađen, izgleda da se jako dobro sakrio. Ali poneke „odlike“ Rvata Katolika možemo pronaći na društvenoj mreži Facebook i to često na profilima svećenika, redovnika i redovnica te na stranicama koje su izrazito desno orijentirane. No naši Rvati Katolici ponekad odluče posjetiti i stranice ponekih medija koji nisu baš skloni desnoj političkoj opciji ili Crkvi pa im odluče pokazati kako Rvati Katolici imaju bogat vokabular. U komentarima pokazuju i kako su veliki apologeti, bok uz bok s apologetima iz prvih kršćanskih vremena Justinom i Tertulijanom.

Ovaj ironični uvod je možda i smiješan, ali nažalost on je istinit. Možda će reći neki da je i pretjeran, ali smatram da je nužan. Nije mi se namjera doticati nekog posebnog slučaja, nego dotičem se svih onih koji se pronalaze u uvodu ovoga teksta. Možda će se netko pitati zašto pišem o tim ljudima, a ne onima koji napadaju Crkvu iz raznoraznih „oružja“. Smatram da osobe koje otvoreno napadaju Crkvu lako prepoznajemo i s njima se znamo nositi, ali primijetio sam da se s Rvatima Katolicima ne znamo nositi, a oni, nažalost, nesvjesno rade štetu Crkvi, ali i svim vjernicima. Svojim ponašanjem i nekontroliranim rječnikom oni ne nanose štetu onima kojima su te riječi upućene nego prvenstveno sebi, a onda i Crkvi, ali i svakome vjerniku. Stvarno bih zamolio sve Rvate Katolike da više ne brane Crkvu niti na jednoj društvenoj mreži ili bilo kojem razgovoru dok ne odluče promijeniti retoriku. Jer upotreba psovki, vulgarnih izraza ne priliče nikome, a kamoli nekome tko se izjašnjava kao vjernik. S takvim izjavama i razgovorima samo još više možemo odbaciti ljude od vjere, ali i dati dodatnog „materijala“ za napade na ostale vjernike. Ne možemo biti jedno u crkvi, a drugo kad izađemo van. Ili jesmo katolici ili ne, nema polovičnosti u načinu življenja vjere.

Nažalost ti ljudi nisu svjesni da njihova vjera nije ista kao njihova djela i da je nužno mijenjati svoje navike. Mogu još jako puno nabrajati loše stvari koje ti ljudi čine, ali to nije cilj ovoga teksta. Cilj je da pokušam pomoći tim ljudima da shvate da ne mogu biti katolici i izjašnjavati se tako, a pri tome psovati, omalovažavati i vrijeđati sve koji ne misle kao oni. Cilj je da svatko od nas shvati da katoličku Crkvu nije potrebno tako braniti. Moramo shvatiti da Crkva neće prestati postojati ako ja ne napišem deset psovki na račun drugoga i na kraju ne dodam „Bvb“. Crkvi nije potreban taj način obrane i to moramo shvatiti. Potrebni su joj ljudi koji će dostojno živjeti svoju vjeru, koji će obdržavati zapovjedi koje nam je Bog dao i koji će slijediti nauk Crkve. Više od toga Crkva od nas ne traži jer i ovo je već jako puno. Bolje da uložimo svoju snagu u ljubav prema Bogu i pomoć bližnjemu nego u mržnju i napade prema drugima. Molimo svi skupa, da svi Hrvati to shvate, da shvate da Stepinac nije svet zato što se rukovao sa zločincem Pavelićem, nego zato što je nadasve ljubio Boga i SVAKOGA čovjeka. Molimo da ne osuđujemo sve koji ne misle kao mi nego da sa svom blagošću i poštovanjem im objasnimo koje li nade u pozivu našem (usp. 1 Pt 3, 16).

Sjećamo se scene iz evanđelja kada vojnici uhićuju Isusa, a Petar mačem odsijeca uho jednom vojniku. Isus mu govori da nema potrebe da ga brani jer može pozvati 12 legija anđela da ga obrane te zaliječi uho vojniku. To trebamo i mi shvatiti, ne branimo Crkvu mačem i lošim riječima nego uzornim životom. Stoga svima preporučujem odlomak iz prve Petrove poslanice (1 Pt 3, 13-17) koji će nam pomoći da shvatimo kako najbolje baniti Crkvu, ako već to želimo!