Ovih dana sigurno se svatko tko je imao kontakta s ovim velikim čovjekom pokušava prisjetiti, napisati, izreći neku anegdotu koja ga veže uz njega. Na žalost ne mogu prisustvovati na sprovodu i komemoraciji, a sigurno je da će i ondje biti puno takvih priča. Pa odlučih i ja napisati svoju. Kada sam malo sabrao misli pokušao sam doći do stvari koju ću se prvo sjetiti uvijek kada se spomene naš brat Bonaventura.
Prije svog odlaska u Varaždin, već bolestan i umirovljen, fra Bonaventura službovao je i dalje na Kaptolu. Neprestano je radio, nešto pisao, dugo u noć znalo se vidjeti svjetlo iz njegove sobe. A mi mladi sjemeništarci voljeli smo otići kod njega na ispovijed. Jednostavno je bilo posebno, uvijek bi dočekao s ljubavlju i nikada te se ne bi riješio onako na brzinu. Doduše i zafrkavali smo se da najviše volimo ići kod njega jer ne čuje baš najbolje, no tu je bilo više na rangu šale.
I tako kao mladi sjemeništarac, a nije da sam to prestao činiti i sada, vječito sam nešto filozofirao i stvarao teorije u glavi koje najčešće nisu imale smisla, a ako su i imale, bile bi vrlo teško ostvarive. Iza toga bih se zavrtio u krug i zaboravio i one osnovne stvari u životu kršćanina. Tako sam jednom otišao kod fra Bonaventure popričati s njim. Nakon što sam mu izrekao problem i zakomplicirao ga do krajnjih granica, on me je samo pitao: dobro, koji je danas dan? Onako zbunjen pitanjem odgovorio sam spremno: četvrtak (dobro se sjećam da je bio četvrtak). Na to me je pitao: a što ćeš danas činiti?, isto spremno sam mu izreferirao što imam u planu. Sljedeće pitanje bilo je: a sutra? Također sam izreferirao što bih sutra trebao napraviti. Nato je onako veselo i gotovo kroz šalu rekao: gotovo je sigurno da ćeš ostvariti danas sve što si naumio, ali kako znamo ti i ja da ćemo doživjeti sutra?
Stvarno ohrabrujuće je bilo u tom trenutku. (ovo je sarkazam naravno). Pomislio sam da me baš nije slušao ili da se izgubio, ipak je bio star već tada, imao je 89 godina. No nastavio je blagim glasom, i pošto mu nije bilo teško zaplakati, kroz suze s ovim savjetom kojega ću pokušati parafrazirati: Vidiš, danas je sve ono što ti imaš, jedino što je tvoje čime možeš pokušati upravljati. Ono od jučer nosi Bog, a za ono od sutra se brine Bog. Ti sve što možeš jest živjeti danas. – I nakon toga mi je izrekao, od riječi do riječi ovu molitvu male Terezije pod naslovom Samo ovaj dan. Priložit ćemo je iza ovog teksta pa će se moći vidjeti da je stvarno zavidna memorija još uvijek bila u tom dobrodušnom starom fratru. Nakon što ju je, također kroz suze, izrecitirao rekao mi je ovako (ovo navodim od riječi do riječi): “Probaj tu molitvu izmoliti svaki dan, ona će ti pomoći da se sjetiš da je sve što imaš u ova 24 sata, a za pokoru svojih grijeha odi i dobro se sada izigraj sa svojom braćom.”
Moram priznati da mi je dugo trebalo da shvatim što je on to zapravo rekao, ali ta molitva je ostala kroz cijelo moje sjemenište. Na žalost s vremenom je ispala iz pobožnosti, ali kao svaki pravi katolik koji se odnosi prema Bogu kao trgovcu, sjetim se te molitve kada god pritisne briga za sutrašnjicu. Možda nisam iz prve ruke gledao velika djela koja je ta slavna generacija u kojoj je bio i fra Bonaventura činila nakon koncila, nisam, doduše osim nekih stvari s kojima se susrećemo na fakultetu, iz prve ruke bio svjedok svih njegovih velikih govora i spisa koje je ostavio našoj Crkvi, ali opisani događaj s ovim velikim čovjekom zasigurno je, ostat će mi dugo u glavi i u srcu.
MOJA PJESMA O OVOM DANU
Sve mi žiće traje tekar uru koju,
Sve je ono puki časak nestalan.
Bože moj, za ljubav ja imadem Tvoju
Samo ovaj dan!Ljubim Te, o Spase! K tebi duša hlepi…
Časom tek podupri ti me ljubezan;
Vladaj u mom srcu, duh mi smiješkom krijepi
Samo ovaj dan.Nek budućnost gleda mrkom svojom zjenom,
Molit – ne, ne mogu ja za sjutradan…
Nedužnu me čuvaj, krij me svojom sjenom
Samo ovaj dan.Kad na sjutra mislim, srce mi se boji,
Na dušu mi pada oblak žalostan,
A ja rad bih, Bože da me muči, znoji
Samo ovaj dan.Skoro ću Te vidjet na vječitom žalu,
Kormilaru višnji, vođu neprestan!
Mirno ravnaj čun mi po olujnom valu
Samo ovaj dan.Gospode, o Licem svojim me zakloni
I tašt svjetski šum će šumit utaman,
Daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
Samo ovaj dan.Kraj Tvog divnog Srca svijeta za me nesta,
Dušmanin mi više nije strahotan.
Isuse, o daj mi u Svom Srcu mjesta
Samo ovaj dan.Rajski živi Kruše, gozbo Božjeg Tijela,
Skrovit, dirljiv čaru, ljubavlju nam dan!
U srce mi dođi, o Hostijo bijela
Samo ovaj dan!Lozicu sa sobom, Trse sveti, združi,
Pa ću slaba donijet rod Ti željkovan,
Ruka će mi moć da zlatni grozd Ti pruži
Već i ovaj dan.Ovaj grozd je ljubav, zrna su mu duše,
U dan dozret mora on, da bude bran…
Apostolskog plama daj mi, sveti Kruše,
Samo ovaj dan!Djevice bez ljage! Zvijezdo, što sjaš Kristom,
I po kojoj On je meni darovan!
Sakrij mene, Majko, koprenom ti čistom
Samo ovaj dan.Anđele moj, ti me čuvaj i zakrili,
Neka tobom bude put mi obasjan;
Vodi me, pomaži, prijatelju mili,
Samo ovaj dan.Isusa bih rado gledala bez vela,
Ipak već na zemlji uza nj mi je stan…
Ljubezno mu Lice krit će Tajna bijela
Samo ovaj dan.Skoro letjet ja ću pravcem vječnog brijega
U dan, komu nije zapad sunca znan;
Uz anđeoske gusle slavit tad ću Njega
I svoj V j e č n i D a n
