Danas je svetkovina nade, svetkovina jednog velikog Božjeg obećanja. A to obećanje nije ništa drugo nego da će jednoga dana svatko od nas doći, odnosno konačno ući, u njegovo blaženstvo, u domovinu svetih, u njegovo kraljevstvo. Kako će to biti i kako to postići?
Sveti Ivan u Otkrivenju kaže kako je riječ o nepreglednom mnoštvu odjevenu u bijele haljine. (usp. Otk 7,4-17) Svi oni nosili su palme u rukama i izgovarali su pohvale Jaganjcu Božjemu. Što se iz ovoga teksta može zaključiti jer nam ga baš na današnji dan Crkva daje za prvo misno čitanje? Zaključujemo da će je nepregledno mnoštvo osoba koje Bog poziva u svoje zajedništvo. Svi oni zahvaljuju i pjevaju Jaganjcu Božjemu i Bog ovim riječima: Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu! (Otk 7,10) Svi oni zahvaljuju Bogu na svome spasenju. Palme u ruci obično su vezane uz mučeništvo ili veliko trpljenje, a često su vezane uz Kristovo uskrsnuće, znak novoga života nakon velike patnje, znak savršene sreće, čak i mudrosti. Dodajmo kako je sve to mnoštvo stiglo iz velike nevolje, ali su oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Oprati haljine u krvi kako bi ih izbijelili očito je jedna besmislica, ali tu se sigurno onda ne radi o pranju tkanine. Krv Jaganjčeva vraća nam misao na Isusovu žrtvu na križu i na euharistijsku gozbu kojom je on oprao bijedne ljudske živote uprljane zlom i grijehom koje su počinili.
To je slika bijelih haljina. A palme govore o drugoj stvarnosti. Što govore riječi evanđelja (usp. Mt 5,1-12)? Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago gladnima i žednima, blago krotkima, blago čistima srcem, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti… Nisu li to svi ovi koji dolaze iz velike nevolje? Ne nose li svi oni palme koje su simbol njihove muke, ali i simbol novoga života koji dobivaju po Isusu Kristu kojega zovu Gospodinom. I neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih. (Otk 7, 16-17)
Stoga su nam ove riječi poticaj da sve dobro koje smo pozvani činiti i dalje što hrabrije nastojim ostvarivati jer obećana nam je savršena sreća i život bez ove grešne opterećenosti koja nas često potresa. Oprani smo krvlju Jaganjčevom, a svakim dobrim činom sve smo mu bliži i sličniji. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. (Ps 24(23),6) I sjetimo se ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. (1 Iv 3,2-3)
Svi sveci i svetice Božje – molite za nas! Amen!