„A Isus je govorio: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’“ Ovo se razmatranje sastoji od tri dijela. Prvi dio razmatrat će riječi Isusa čovjeka u trenutku u kojem su izrečene, drugi će dio razmatrati te riječi iz svevremenske perspektive Isusa zagovornika, a treće razmatranje bit će molitveni odgovor onoga koji ne zna što čini.
Čovjek Isus bio je navjestitelj, učitelj, čudotvorac, propovjednik, ali tako često bio je neshvaćen. Nisu ga shvaćali farizeji, saduceji, Rimljani, njegova obitelj, čak ni njegovi učenici. Zbog svega što je činio, morao je umrijeti mučeničkom smrću. Gledano iz ljudske perspektive, morao je biti ljut, morao je prezirati one kojima je on činio dobro, a oni njemu zlo. Ipak, Isus prašta, ali ne samo da Isus prašta, nego kao zagovornik ljudi kod Oca, traži da i Otac oprosti. Iako su svi oko njega prije njega zaslužili biti na njegovu mjestu, a samo on koji to nije zaslužio bio je na tome mjestu, on moli. Taj paradoks ne izaziva u njemu mržnju, nego sažaljenje. Bio je svjestan da su upravo oni koji su ga razapeli potrebni oproštenja za svoje grijehe, a ne on.
Svevremenski čin Isusove molitve navješten je još i ranije. “Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime“ (Iv 16,23). Znajući da ljudi tako često ne uviđaju svoje grijehe, Isus umjesto njih traži oproštenje. Više ne traži da ljudi sami prepoznaju svoj grijeh, nego ovaj puta i bez pitanja Isus traži oproštenje od Oca. Događa se da svoje grijehe, koliko god ispitivali savjest, ne prepoznajemo. Zbog toga Isus moli za nas čak i kad mi sami ne tražimo oproštenje. Ovo je poticaj da nije potrebno čekati da netko zatraži oproštenje i uz to se dobro ponizi da bi dobio oprost. Moguće je oprostiti čak i dok se čin nepravde događa, a moguće je ići i korak dalje, moguće je iskazati ljubav onome koji čini nepravdu. Učimo iz Isusova primjera i na zemlji će biti manje ljutitih ljudi.
Oče, oprosti nam jer ne znamo što činimo!
Trudimo se činiti dobro, svi ljudi, sva tvoja djeca, ali ne znamo.
Često mislimo da činimo dobro, a činimo zlo, oprosti nam i pouči nas!
Kad činimo, često ne znamo kako bismo trebali činiti, a često ne znamo ni što činiti.
Pouči nas!
Oče! Pouči nas kako činiti dobro!
