Shema gotovo svih religija svijeta jednaka je: na početku vremena bogovi su bili na Zemlji, borili se protiv zla, stvorili na neki način ljude i otišli nazad svojim putem. Tko god se susreo s nekim mitološkim pričama ovo napisano mu je poznato. No kršćanstvo nije, ne može i nikada neće biti religija, ili u ne potpuno ispravnom načinu rečeno, kršćanstvo nije samo religija.
Bog u vjeri koju mi baštinimo od starozavjetnih Židova, stvorio je svijet i iza toga se nije povukao već je na razne načine pokazivao brigu za čovjeka (Heb 1, 1) i konačno, kada se po Njegovom primislu ispunila punina vremena, odlučio je na svijet poslati svoga sina. To je za nas kršćane trenutak Božjeg pohoda svijetu, trenutak Božjeg jedinstva s čovjekom. Spomenuta punina vremena ima datum: u vrijeme cara Tiberija, upravitelja Poncija Pilata, kralja Heroda; ta punina vremena ima i točno mjesto: Jeruzalem, grad u Palestini koja je tada bila jedna od provincija Rimskog carstva. Trenutak dakle Božjeg pohoda nije neko neznano početno vrijeme, već je bilo u vremenu.
Isus, sin Josipa i Marije, Galilejac, tvrdio je da je Božji sin, propovijedao je Evanđelje i okupio učenike. Zbog neslaganja sa tadašnjom vlašću bio je uhićen, na križu raspet i potom pokopan. Ali istinitost njegova svjedočanstva ovjerio je Bog time što ga je uskrisio od mrtvih. On ubijen, nakon tri dana pojavio se živ, on čovjek, pokazao se u pravom licu Boga što zaista i je bio. Vjera u njega uskrsloga brzo se proširila i van granica te male židovske Provincije te je brzo došla u sve dijelove tada poznatog svijeta. Isus je uskrsnuo! Usklik je to koji je potvrđivao da je on Božji sin, štoviše da je on Bog, jedan u Trojstvu kako će kasnije izreći Crkva. Isus je živ! Rečenica je to koja je prvim kršćanima bila dovoljna da prežive sve muke progona, da nose radosnu vijest po najudaljenijim i najnepristupačnijim mjestima. Svaki kršćanin uvjeren je u tu činjenicu na kojoj njegova vjera stoji i pada. Bog je pohodio zemlju, dao je Sina koji je od mrtvih ustao. To je istina koja dvije tisuće godina odzvanja kršćanskim svijetom. Neka i u tebi, dragi čitatelju, ta zajamčena istina vjere odzvanja sve jačom snagom kako bi te potakla na još zauzetije svjedočenje Krista pa da i ti i ja sa Crkvom zapjevamo: “Ufanje mi uskrslo je, Gospod moj je i sve moje!”
