Zašto katolici slave Božić baš 25. prosinca? Krenemo li od Svetog pisma uočavamo da jedina dva izvora koja imamo o djetinjstvu Isusovu – prva dva poglavlja Matejevog i Lukinog evanđelja – nigdje ne spominju točan datum Isusovog rođenja. Biblija, dakle, ne donosi datum. Stoga cilj ovoga teksta nije utvrditi točan datum kada se Isus rodio – to nam ostaje nepoznato – već utvrditi zašto je uzet baš datum 25. prosinac za slavljenje Božića.
Jedna teorija kaže da su se u prosincu slavile Saturnalije u čast rimskog boga Saturna, pa je stoga Božić stavljen na taj dan kako bi zamijenio taj poganski rimski festival. Međutim, proslave Saturnalija trajale su nekoliko dana; počele bi već 17. prosinca i trajale do 23.12. (prema nekim izvorima i do 25. 12.). Stoga nema logike da se ide zamijeniti staro pogansko slavlje novim tako da se novo stavlja na zadnji dan slavlja staroga ili čak par dana kasnije, time se ništa nije postiglo.
Druga teorija tvrdi da je slavlje Božića stavljeno na 25.12. kako bi se zamijenio poganski rimski praznik Dies Natalis Deus Solis Invicti (Dan rođenja Nepobjedivog Sunca). Taj praznik ustanovio je car Aurelijan 274. godine na datum 25. prosinca. Međutim, Hipolit Rimski (170.-235.) u svojim Komentarima na knjigu Danielovu (oko 204. godine) piše da je rođenje Gospodinovo bilo 25. prosinca u Betlehemu. Ovo dakle znači da je datum Božića kao 25. prosinca bio poznat i prije nego što je car Aurelijan ustanovio na taj datum praznik Dies Natalis Deus Solis Invicti.
Prelazimo na Sveto pismo. U Lk 2,8 piše: “A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada”. Na temelju ovog teksta pojedini su površno zaključili kako nikako nije moglo biti zimsko vrijeme niti mjesec prosinac jer bi bilo prehladno za čuvanje stada na otvorenom. Međutim, pastire sa ovcama na području Palestine nalazimo u svako doba godine (upravo radi geografske širine područja), tako nam ovaj podatak ne može pomoći u određivanu godišnjeg doba. Napravljena su i određena biološka istraživanja prema kojim je razvidno kako je riječ o vrsti ovaca koje su na bliskom istoku prisutne barem 5000 godina te kako se odgajaju baš u zimsko doba, štoviše, u Izraelu je središnja sezona janjenja od prosinca do siječnja.
Dakle, vidjeli smo da je Hipolit Rimski već oko 204. godine pisao da je 25. prosinca Kristov rođendan. Ipak, najstariji zapis imamo kod pape svetog Telesfora (+137) koji je uveo tradiciju mise polnoćke na Badnjak. Iz tog vremena imamo sačuvane riječi Teofila (115-181), katoličkog biskupa Cezareje Palestinske: “Trebalo bi slaviti rođenje našega Gospodina na dan kada pada 25. prosinac”.
Zašto izbor datuma 25. prosinca za dan slavlja Božića? Postoji nekoliko teorija:
Na temelju utvrđivanja datuma rođenja Ivana Krstitelja utvrđuje se datum rođenja Isusa Krista. Datum rođenja Ivana Krstitelja izvodi se od datuma Zaharijinog ulaska u Svetište Gospodnje da prinese kâd (Lk 1,9). Polazište je Lk 1,5 – redak iz kojega saznajemo da je Zaharija bio iz razreda Abijina. Povezujući sa Starozavjetnim svećeničkim obiteljima i praksom da je svaka služila tjedan dana u hramu dva puta godišnje dolazi se do toga da je svećenička služba iz razreda Abijina služila tijekom drugog tjedna židovskog mjeseca Tishri što je isti tjedan u kojem se slavi Dan pomirenja. Prema našem kalendaru, Dan pomirenja bi bio negdje između 22. rujna i 8. listopada. U tom slučaju, ako se uzme da su Zaharija i Elizabeta začeli Ivana Krstitelja nakon što je Zaharija završio sa službom u svetištu, Ivan Krstitelj bi bio začet negdje krajem rujna. Ako na to nadodamo prirodnih devet mjeseci dobivamo kraj lipnja za datum rođenja. Ako sada pogledamo u katolički kalendar – upravo u Crkvi 24. lipnja slavimo rođenje Ivana Krstitelja. Kada na ovo dodamo podatak koji nam je poznat iz Lk 1, 36 (da se Navještenje dogodilo u šestom mjesecu Elizabetine trudnoće) onda je jasno da je Ivan Krstitelj bio šest mjeseci stariji od Isusa. Ukoliko dodamo šest mjeseci na kraj lipnja dolazimo do kraja prosinca kao datuma rođenja Isusova.
Postoji drevna židovska tradicija po kojoj se veliki prorok rađa i umire na isti dan. Prateći ovu logiku, začeće bi bilo istoga dana kada i raspeće na križu. Već iz rane kršćanske tradicije je poznato kako se Navještenje slavilo 25. ožujka (o tome pišu Tertulijan i Hipolit). Od tog datuma lako je onda izvesti datum Božića – dodati prirodnih devet mjeseci. Također, prema jednoj drugoj tradiciji vjerovalo se da je 25. ožujak bio datum početka stvaranja (o tome piše Hipolit u svojim Kronikama) i onda bi začeće Isusovo 25. ožujka bilo novo stvaranje.
Sveti Augustin potvrđuje u svojim spisima ne samo tradiciju datuma 25. ožujka za slavlje začeća nego i 25. prosinca za slavlje rođenja Isusova: “Isus je, vjerujemo, začet 25. ožujka i toga dana trpio. Na taj način novome grobu u koji je ukopan i gdje nitko od mrtvih nije bio položen ni prije ni poslije odgovara Djevičino krilo gdje je Isus začet i gdje se nije nitko od smrtnika začeo. Predaja je da se Isus rodio 25. prosinca.” (sv Augustin, O Trojstvu, 4, 9).
Prema julijanskome kalendaru 25. prosinca je zimski solsticij – dan nakon kojega dani bivaju duži, a noći postaju kraće. Ovo je prepuno simbolike za kršćane stoga nije isključeno da je i radi toga uzet datum 25.12. Već prorok Malahija (4,2) govori o suncu pravde, Ivanovo evanđelje (u proslovu) govori o Riječi kao svjetlu koje u tami svijetli, koje ljudima bijaše svjetlo. U Zaharijinom hvalospjevu (Lk 1,78) imamo pohod “mladog sunca s visine”. Dotičnu simboliku spominje sveti Augustin u svojim propovijedima za Božić a također imamo govora o tome kod svetog Jeronima, iz njegovih božićnih propovijedi: “Čak je i priroda u dogovoru s našim tvrdnjama i cijeli svijet neka svjedoči onome što tvrdimo. Sve do ovoga dana tama se povećava, od ovog dana ona se smanjuje, svjetlo osnažuje, tama slabi”.
Zaključno se može reći da navedene teorije ne isključuju jedna drugu nego radije nadopunjuju. Dakako da se među kršćanima isprva Božić nije svugdje slavio na isti datum. Svakako, teološki simbolizam nije za zanemariti te za nas kršćane uistinu nije toliko važan točan datum Isusovog rođenja, već što nam Bog svojim utjelovljenjem želi poručiti. Stoga ćemo završiti riječima svetog Augustina: “Krista je majka nosila u utrobi, mi ga nosimo u srcu. Djevica je zatrudnjela Kristovim utjelovljenjem. Neka naše grudi zanesu vjerom u Krista. Marija je rodila Spasitelja, mi rodimo hvalu. Ne budimo neplodni! Neka nam duše budu Bogom plodne!”
