”Prva želja koju u nama sjećanje na svece rađa ili još pospješuje jest da bismo uživali u njihovu veoma poželjnom društvu i zavrijedili postati sugrađani i sudrugovi blaženih duhova, umiješati se u zbor patrijarha, red proroka, vijeće apostola, brojne čete mučenika, društvo ispovjedalaca, korove djevica i napokon okupiti se i veseliti u zajedništvu svih svetih. Očekuje nas ona prvotna Crkva, i to zanemarujemo; žele nas sveti, a mi malo do toga držimo; čekaju nas pravednici, a mi ne hajemo. Braćo, jednom ustanimo; uskrsnimo s Kristom, tražimo ono što je gore, čeznimo za onim gore. Želimo one koji nas žele, požurimo se onima koji nas čekaju, željama duha zateknimo one koji nas iščekuju. Trebamo čeznuti ne samo za društvom već i za srećom svetih da bismo najžarčim nastojanjem težili za slavom onih čiju želimo prisutnost. Ta težnja nije štetna niti je nastojanje oko one slave imalo opasno.”
Iz govora svetoga Bernarda,opata
Drugo čitanje Službe čitanja na svetkovinu Svih svetih
Slavimo danas svetkovinu Svih svetih kojom nas Crkva želi osvijestiti najprije kako svetost nije samo za izabrane, već je svetost za svakoga čovjeka.
Tako danas apostol Ivan u Otkrivenju vedro gleda na spasenje velikog broja ljudi, veli kako ima sto četrdeset i četiri tisuće „opečaćenih“, tj. spašenih. Zar bi to bilo puno? Mnogi će odmah primijetiti da je ovdje po srijedi igra brojkama koja je u Židova veoma česta. Kad broj 12 pomnožimo s 12 dobijemo upravo 144. Ako je za Židove broj 12 bio broj punine, onda je očito da broj 144.000 znači veliko, silno mnoštvo. Dakle, veliko mnoštvo. Jer Bog nije uskogrudan ni stisnute šake. Danas na blagdan Svih svetih častimo upravo tu veliku Božju mudrost i veliku Božju ljubav: „Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika.“
No time što je Bog stvorio ljude za svetost i pozvao ih da idu putem svetosti, on je ujedno i naznačio koji je to konkretni put, tako da nije čovjeka ostavio neupućena i u neznanju glede toga što je istinska svetost i kako je postići. U tom smislu nam i danas odjekuju riječi evanđeoskih blaženstava u kojima Isus iznosi put svetosti, ali ne samo za neku izabranu elitu, već za sve one koji njega slijede kao Učitelja i slušaju njegov glas.
Slaveći blagdan Svih Svetih mi zapravo spominjemo brojne blažene kršćane ali među njima i nepregledan broj naših majki, očeva, braće i sestara, baka i djedova. A tko su oni? To su oni ožalošćeni, progonjeni, poniženi, siromašni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni i čista srca, koje je Isus nazvao blaženima. Svima njima on i danas ponavlja: Blago vama, velika je plaća vaša na nebesima. Zaslužili ste kraljevstvo pripravljeno malenima, umornima, uplakanima i nevinima.
Bog koji je vjeran svome obećanju, nagradio ih je za muke i patnje ovoga života. I dok ih zajedno slavimo i molimo, mi se skupa s njima uključujemo u svečanu povorku prema nebeskom Jeruzalemu, sa živom nadom da se jednom nađemo u ”mnoštvu spašenih”.
Sveci su ljudi koji su nikli u našoj povijesti uvjetovani svom našom ljudskošću, pa tako i grijehom. Ali to su ljudi i žene koji su imali posvemašnje povjerenje u Boga. Svojim potpunim predanjem i odvažnošću dokazali su da je moguće živjeti evanđelje i život temeljiti na Bogu. Iako su stalno u vezi s Bogom, povezani su s nama jer nas zagovaraju pred Bogom. Oni nam pokazuju put da stignemo onamo gdje su oni stigli, a taj put označio je i Krist: put blaženstva.
Svetost ili ništa! Izaberite život blaženstava! – potaknuo je papa Franjo na svetkovinu Svih svetih. Slavimo svete da bismo istaknuli našu obvezu da slijedimo njihove stope, nasljedujemo krjeposti i molimo njihov zagovor.
