Sveci su bili i jesu veliki izazov za nasljedovanje, jer to je i osnovni razlog zašto je Crkva u određenom vremenu baš primjer njihova svetog života stavila na oltar pred oči cijeloga svijeta svih vremena. Za svakoga tko se priznaje kršćaninom pogrešno i pogubno bi u temelju bilo shvaćati nekog sveca ili blaženika nemogućom misijom za nasljedovanje, jer to je kao i da kažemo da je nemoguće slijediti Isusa Krista, ići za Njim onako kako je On hodao ovim svijetom – čineći dobro svakome, služeći Ocu i ljudima.
U mnoštvu velikana Katoličke crkve, osobito u njezinoj novijoj povijesti, posebno mjesto zasigurno pripada sv. Ivanu Boscu, utemeljitelju Salezijanske družbe, franjevačkom svjetovnjaku, zaštitniku mladeži. Iako je tek nepunih 130 godina proteklo od njegove smrti (1815. – 1888.), ovaj otac i učitelj mladeži, osobito one siromašne za koju je živio, brinuo se kako bi im darovao Boga i sve ono osnovno što im je potrebno za život, postao je u svijetu zbog svoje prepoznatljive karizme jedan od najomiljenijih svetaca cijele Crkve. Don Boscova, primljena od Boga, karizma ljubavi prema mladeži, može se sažeti u jednoj njegovoj rečenici: „Imam jednu jedinu želju: Vidjeti vas sretne, sada i u vječnosti!“ Ta želja postala je program većine njegovog života, za što je darovao cijeloga sebe, nesebično, izgarajući poput svijeće kako bi bio Kristovo svjetlo u mraku beznađa brojne izgubljene mladeži na ulicama Torina. I ne samo da je već za života poput sunca otjerao torinske tmine iz života mnogih njegovih mladih stanovnika za koje nitko nije brinuo, nego ga Isus, svjetlo istinsko koje je došlo na svijet da ukloni svu tamu grijeha, žalosti, besmisla, beznađa, sada i u vječnosti koristi kao veliko nadahnuće i izazov vjere za čitavu vojsku njegovih sljedbenika, da po njima rasvjetljava mnoga srca mladeži vremena u kojem živimo.
Koji je don Boscov recept? Kako je uspio ući pod kožu nebrojenim torinskim dječacima i mladićima, osvojiti ih neugasivom radošću i Božjom ljubavlju za svakoga od njih ponaosob? Odgovor je jednostavan: biti s mladeži i biti za mladež. U zajedništvu s njima, valja slušati njihove radosti i tuge, s njima razgovarati o temama koje ih dotiču, poticati ih na sve ono što je dobro i za njihovu dušu korisno. A pred odraslima biti njihov zastupnik, zaštititi ih od ogovaranja i okrivljavanja, zauzeti se za svakog od njih tamo gdje treba. Takav preventivan odgoj u ljubavi sprječava da razočaranje u svijet koje odrasli kroje prema svojim interesima i užicima, neshvaćanje od strane obitelji i okoline, dovede do neželjenih posljedica u njihovim mladim životima. Zvuči utopija? Don Bosco, jedan običan čovjek, svećenik, pokazao je vlastitim primjerom sebedarja da je to itekako ostvarivo. I stoga si valja uzeti u zadatak i cilj ovozemaljskog hoda nasljedovati njegov primjer ljubavi za mlade, koji ne prestaje tako snažno privlačiti mlade k Bogu, bilo one izgubljene ili nađene, jedne po prvi puta u svjesno prisustvo Božje ljubavi i okrilje Crkve, a druge u pastire te iste Crkve, upravo onakve kakvi trebaju biti po don Boscovom primjeru.
