Moj Bože, za me neka te blagoslivlja tvoja slavna i divna svjetlost[1] kojom prosvjetljuješ svakog čovjeka skidajući mu s očiju veo koji mu zastiraše pogled prema istini o Tebi i njemu samome.
Neka te hvali vrhunska ljepota tvoga uzvišenog veličanstva kojom si obnovio grijehom izopačenu i nagrđenu sliku ljudske duše i povratio joj izgubljenu milost da ljepotu tvoga lica traži i pronalazi u svakome stvorenju pod nebom.
Neka te blagoslivlja tvoja beskrajna slava koje se nisi sustezao ostaviti radi čovjeka i pokazati nam u čovještvu Sebe kao pravoga Boga i pravoga čovjeka koji nam kroz put poniznosti i jednostavnosti vraća slavno dostojanstvo djece Božje. Neka te hvali tvoja neizmjerna moć kojom si u liku slabog, malenog Djeteta slomio ljudsku oholost i samodopadnost i otvorio nam pogled da Tvoja moć nije u prvom redu snaga izvanrednog nego uzdizanje onog redovitog, svakidašnjeg i običnog na izvanredan način. Time si nas poučio prepoznati tvoju prisutnosti u sivilu i umornosti dana kojega tvoja moć posvećuje.
Neka te slavi sjaj tvoje vječne svjetlosti, neka te hvali blještavilo tvoje veličine. Ti Gospodine rasvjetljuješ tmine naših srdaca i daješ nam spoznaju svoje veličine koja je duboko u nama i visoko iznad nas, ali koja se po Tvojem slavnom utjelovljenu ne prestaje prigibati nad čovjeka očitujući mu svoju (Božju) i njegovu (čovječju) veličinu u malenosti. Tako si ti Gospodine sva naša veličina i slava.
Neka te blagoslivlja i sam sjaj, čast i sila koje ispunjaju i opajaju sve čete nebesnika. Miomiris tvoje ljubavi, Gospodine, neka i nas ne prestane opajati svojim mirom i svakim dobrom koje proizlazi iz tvoga ljubljenog Srca. Uistinu, nema većeg sjaja, uzvišenije časti i neizmjernije sile koja bi čovjeka toliko mogla privući k sebi kao kad nam se Ti sav – koji si sjaj, čast i sila – daruješ skriven pod prilikom kruha i vina ispunjajući i opajajući našu nutrinu miomirisom ne neba, nego prisutnošću živoga i djelotvornoga Boga.
Neka te blagoslivlja bezdan tvojih pravednih sudova po kojima čovjeka ne osuđuješ već ga spašavaš po svojem milosrđu te postaješ mjerilo svake pravde. Ovaj sud praštanja izrečen već u jaslama neka zahvati svako srce te tako ono postane odvod Tvoje ljubavi i praštanja natapajući i preobražujući lice zemlje u trajno mjesto mira. Zato neka te za me hvali nedokučiva punina tvoga milosrđa.
Za me neka te hvali i neistraživo prostranstvo tvoje vječne mudrosti koju ni jedna mudrost ovog svijeta ne može upoznati osim po daru Tvoje milosti. Stoga, neka nas tajna Tvoga utjelovljenja pouči da se ispravno i istinsko razumijevanje čovjeka, svijeta i Tebe ne može dogoditi osim po Tebi i u Tebi.
Neka te blagoslivlja neizreciv broj tvojih samilosnih darova kojom siromašna čovjeka, po svojem utjelovljenju, obogaćuješ samim sobom. Neka nam se srce uvijek dade obdariti Tvojim darovima koji nadilaze sve domete naših želja.
Blagoslovljena sveta slava tvoga božanstva sjedinjena tijesnom vezom utjelovljenja s čovještvom kojim si se udostojao devet mjeseci prebivati u prečistom krilu Djevice Marije i tako po Mariji, kao prvini, učiniti istog tog čovjeka svojim trajnim prebivalištem. Naime, nisi razorio grijehom iznakaženu ljudsku narav već si je po svojoj ljubavi preobrazio i uzdigao. Tako si zauvijek otvorio nebo ljudskom pogledu. Ono nije više daleko. Ono je među nama. U nama…
S tom ljubavlju, slavljem i zahvaljivanjem Tebi Novorođeni s Ocem i Duhom Svetim svaka čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
[1] Ovaj citat kao i susljedni preuzeti su iz jedne drevne molitve sv. Gertrude.