Drugi nicejski sabor, nakon krize štovanja ikona početkom VIII. stoljeća kada je dio kršćanskoga svijeta počeo osporavati štovanje slika (ikonoklazam), odobrit će 787. štovanje slika u Crkvi, što će imati poseban utjecaj na Istoku. Ikone imaju značajnu teološku i simboličku ulogu u istočnim crkvama, a to je najbolje opisao sv. Ivan Damaščanski rekavši da klanjanje ikoni u njenoj tvarnoj pojavnosti ne znači i kroz nju, klanjanje Gospodinu, nego da je ikona samo posrednik, simbolički prijenosnik našeg poklonjenja Bogu Ocu i Njegovim svetima. Izražavanje časti ikoni je simbolički čin spoznaje da je kroz nju, ikonu, Gospodin stvarno prisutan i da se sva počast odaje Njemu, sveprisutnom i vječnom. U ovom tekstu pokušat ćemo opisati teološko i simboličko značenje jedne od najpoznatijih hrvatskih ikona Majke Božje poznatu pod imenom „Majka Milosti – Majka Božja Trsatska“.
- Trsatsko svetište
Svetište Majke Božje na Trsatu čuva i prenosi predaju koja kazuje da su križari 1291. bili prisiljeni napustiti Svetu Zemlju te da je tada i kuća Blažene Djevice Marije uz „anđeosku pomoć“ prenesena iz Nazareta na Trsat, a zatim tri godine kasnije u Loreto u Italiji.[1]
“Marijin Trsat” je osobit vjerski, povijesni, kulturni i graditeljski sklop kojega čini Svetište Gospe Trsatske i franjevački samostan koji je boravište čuvara tog Svetišta. Jezgra tog sklopa jest Svetište Majke Božje koje je obiteljsko svetište jer su mu, kako smo naveli, počeci vezani uz tradiciju o boravku Marijine kućice na Trsatu pa stoga i s pravom nosi naslov “Hrvatski Nazaret”. [2] Nazaretska je kućica ostala na Trsatu nešto više od tri godine, a onda su je anđeli prenijeli u Loreto gdje se nalazi i danas. Na Trsatu su vjernici bili vrlo žalosni zbog nestanka ove kućice. Na mjestu gdje je stajala sveta kućica bila je sagrađena kapelica od koje se razvilo Gospino trsatsko svetište. Mnogi su Trsaćani žalili za svetom kućicom da su čak neki prodali svoje imanje u domovini i naselili se u Loreto, dok su drugi Hrvati iz Primorja godinama hodočastili preko mora u Loreto. Papa Urban V. u XIV. stoljeću, kako bi utješio Hrvate, poslao im je na molbu kneza Frankopana, koji je bio zaštitnik svetišta, jednu lijepu starinsku ikonu Majke Božje koja se sve do danas štuje kao čudotvorna na Trsatu.[3]
- Trsatski triptih[4]
Ova trsatska oltarna ikona Marije dojiteljice sve do potkraj XX. stoljeća nije bila promatrana kao trodijelna cjelina. Svu je pozornost privlačila samo središnja ikona koja je među vjernicima stoljećima jedna od najčašćenijih u Hrvatskoj poznata kao “Majka Božja Trsatska”. Krilca na triptihu su smatrali samo dodatkom.[5] Ikona slovi kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sv. Luka Evanđelist. Ipak, suvremena stilska analiza ovaj triptih pripisuje sjevernojadranskom, odnosno preciznije, mletačkom kulturnom krugu prve polovine XIV. stoljeća.[6]
Ikona je naslikana vodenim bojama na daski od cedrova drveta te je podijeljena na tri dijela okomito. Središnji i najveći dio ikone prikazuje lik presvete Bogorodice s Djetetom Isusom na desnoj podlaktici.[7] Takav lik Majke Božje pripada tzv. tipu “Bogorodice koja doji”, odnosno “galaktotrophouse”.[8] Središnja ikona je karakteristična stara bizantska shema mlade majke koja doji Isusa što možemo vidjeti po tipološkoj okosnici i Marijinoj klasičnoj odjeći, no ona ne odiše bizantskim duhom jer nema plošnog tretiranja likova, a boja i mjestimični grafizmi likovima ne oduzimaju voluminoznost nego im je dodaju. Štoviše, Marijini obrazi su meko zaobljeni i zarumenjeni, a njezin pogled susreće se s pogledom promatrača. Bez obzira na sve to u njoj se i dalje nazire njezin stariji bizantski prauzor.[9] U središnjem dijelu trsatskog triptiha dijete Isus je u polusjedećem stavu u kojem desnom rukom blagoslivlja, a lijevom rukom se podbočio na lijevom obrazu. Isusove oči su širom otvorene, a odjeća mu je kao u malo većeg djeteta. Djevica Marija ga podržava desnom rukom, a na lijevu Marijinu ruku Isus je postavio svoje nožice. Gospa nosi bogato ukrašenu crvenu haljinu s plaštem i prebačenim tamno plavim velom koji imaju zlatom izvezene rubove. Njezina glava nagnuta je malo u desno i ima velike, širom otvorene oči što je specifično u slikanju istočnjačkih Madona. Sa strane je na grčkom napisano: Mater Theu Jesu Hristu – Majka Božja Isusa Krista.
U gornjim polovicama triptiha prikazana su dva biblijska motiva. Najvažniji događaji iz povijesti spasenja – Navještenje (Utjelovljenje) s desne strane i Isusovo raspeće gdje uz križ stoje Djevica Marija i sv. Ivan apostol (Otkupljenje) na lijevoj strani. U donjim polovicama triptiha prikazani su svjedoci Crkve. Na desnoj strani su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao dok su s lijeve strane nepoznati biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej, mučenik, i sv. Stjepan, đakon.[10] Umanjeni lik Djevice koja stoji uz raspeta Spasitelja (na desnom krilcu) slikan je kao pravo minijaturno remek-djelo gotičkog umjetnika dok je Djevica Marija na lijevom krilcu koja dočekuje Gabrijela arhanđela nalik Mariji na središnjoj ikoni pa djeluje poput umanjene, ali vjerne kopije središnjeg lika. Slikar tim oponašanjem, očito namjernim, želi skrenuti pozornost promatrača da je Djevica iz Navještenja ona koji doji Sina Svevišnjega (usp. Lk 1,32).[11] Upravo taj prizor Navještenja želi skrenuti promatračevu pozornost na boravak Nazaretske kućice na Trsatu.[12]
Profesorica s umjetničke akademije u Splitu Zoraida Demori Staničić, ikonografskom raščlambom ovoga triptiha, u Isusovu utjelovljenju na jednoj, a njegovim otkupljenjem (raspinjanjem na križu) na drugoj strani milosne ikone iščitala je sasvim jasan ikonografski program: A (početak) i Θ (sic!) (kraj), a između njih je Bogorodica kao odabrana posrednica i univerzalna zaštitnica. Tako se razotkriva kristološka poruka trsatskog triptiha kakva je bila uobičajena i prikazom Isusova rođenja i umiranja.[13] No, uz ovu kristološku poruku nazire se i drugi, mariološki koncept. Tako u lijevom prizoru Navještenja Marija prihvaća svoje materinstvo dok je na suprotnoj strani prikazano Isusovo raspeće. Time slikar pomiče naglasak s Isusa na Marijino majčinstvo. Kristološki sloj poruke, obuhvaćajući na većini ikona takve vrste prizore rođenja i smrti Isusove, pripovijeda o razdoblju Isusova biološkoga života. No, mariološki sloj na trsatskom triptihu koji je zamjenom prizora rođenja navještenjem preslojio kristološki obrazlaže Marijino aktivno sudjelovanje u spasenjskome Sinovu misteriju od trenutka njezina pristanka da bude “službenica Gospodnja”, preko uloge Isusove majke prikazom dojenja, do trenutka kada je Sin proglašava majkom Ivanovom i time majkom svih kršćana. Tom likovnom pričom slika nam donosi duboku teološku poruku.[14]
Zaključak
Za povijest štovanja Majke Božje na Trsatu uistinu je značajna ikona Gospe Trsatske te se iz iznesenog može zaključiti da je ikona vrijedno umjetničko djelo dobra i veoma vješta umjetnika – slikara, koji je vjerno uspio kopirati neku staru, nama nepoznatu ikonu Marije dojiteljice s prikladnim sadržajem prizora na krilcima. Izbor tema nam preciznije određuje ulogu Bogorodice i Majke svih kršćana što u ikonografskome smislu otkriva smjelo komponirani mariološko-kristološki sklad ove cjeline.
[1] Usp. Emanuel HOŠKO, Na vrhu trsatskih stuba, Rijeka, 2007., 9.
[2] Usp. Marijan BRADANOVIĆ – Emanuel HOŠKO, Marijin Trsat: Svetište Blažene Djevice Marija, Gospe Trsatske i Franjevački samostan na Trsatu, Trsat – Rijeka, 2002., 9.
[3] Usp. Ante KATALINIĆ, Marija – velika nada Hrvata: Marijina nazočnost u povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1998., 61.
[4] Triptih (grč. triptychos – “trodijelan”) je umjetničko djelo podijeljeno u tri dijela. Danas se ovaj izraz koristi uglavnom za likovnu umjetnost općenito. U početku se ovaj termin koristio za slike na oltaru sa središnjim dijelom (corpus) i s dva krila koja su se mogla zatvoriti kao ormar. Ova djela su se mogla naći po crkvama još od 14. stoljeća, i otvarana su i zatvarana tijekom nekih crkvenih praznika da bi se obilježili različiti dijelovi crkvene godine, npr. u vrijeme posta. Naslikani središnji motivi su najčešće predstavljali Raspeće, Djevicu Mariju s malim Isusom ili neke slične sakralne motive; dok su na krilima obično bili motivi svetaca. Čak i moderni umjetnici koriste triptih za prezentaciju svojih radova, u: http://www.hrleksikon.info/definicija/triptih.html (2. 6. 2016.)
[5] Usp. Marija MIRKOVIĆ, Još o trsatskome triptihu, u: Nela Veronika GAŠPAR (ur.), Tkivo kulture, Zbornik Franje Emanuela Hoška u prigodi 65. obljetnice života, Rijeka, 2006., 318.
[6] Usp. Marijan BRADANOVIĆ – Emanuel HOŠKO, Marijin Trsat: Svetište Blažene Djevice Marija, Gospe Trsatske i Franjevački samostan na Trsatu, 48.
[7] Usp. Paškal CVEKAN, Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci njeni čuvari, Trsat, 1985., 54.
[8] Usp. Emanuel HOŠKO, Na vrhu trsatskih stuba, 18.
[9] Usp. Marija MIRKOVIĆ, Još o trsatskome triptihu, u: Nela Veronika GAŠPAR (ur.), Tkivo kulture, Zbornik Franje Emanuela Hoška u prigodi 65. obljetnice života, 320.
[10] Usp. Paškal CVEKAN, Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci njeni čuvari, 54.
[11] Usp. Marija MIRKOVIĆ, Još o trsatskome triptihu, u: Nela Veronika GAŠPAR (ur.), Tkivo kulture, Zbornik Franje Emanuela Hoška u prigodi 65. obljetnice života, 320.
[12] Usp. Isto.
[13] Usp. Isto.
[14] Usp. Isto.