Nalazimo se u korizmenom vremenu čije nas trajanje od 40 dana podsjeća na Isusovih 40 dana u pustinji gdje ga je kušao đavao. Prije svoga javnog djelovanja Isus se povukao u osamu. U tišinu. Daleko od svega, a blizu najbitnijem – Ocu. Time poziva nas da se i mi okoristimo ovih korizmenih dana, ne samo posteći i uskraćujući si najdraže stvari, već prije svega da svoje srce odvedemo u pustinju, daleko od svega, a bliže Ocu. Da zavirimo u svoju nutrinu, pogledamo što bi valjalo promijeniti, očistiti, obratiti, imajući na umu da nismo mi ti koji smo sposobni mijenjati sebe na bolje, već Božje milosrđe kojemu se trebamo otvoriti.
Ove godine imamo i tu izvanrednu milost da se nalazimo i u godini milosrđa. U buli proglašenja izvanrednog jubileja milosrđa piše papa Franjo da bi korizmeno vrijeme “tijekom ove Jubilarne godine trebalo biti življeno intenzivnije kao povlašteni trenutak slavljenja i doživljavanja Božjeg milosrđa” (17). Preporučuje stranice Svetoga pisma koje su prikladne “za meditaciju tijekom tjedana Korizme da nam pomogne ponovno otkriti Očevo milosrdo lice!” (17). Najbolja priprava terena (srca) za razmatranje je upravo tišina (pustinja). “Kako bismo bili sposobni za milosrđe, moramo prvo biti na raspolaganju za slušanje Riječi Božje. Što znači ponovno otkriti vrijednost tišine kako bi razmatrali Riječ koja nam dolazi. Na taj će način biti moguće razmatrati Božje milosrđe i prisvojiti ga kao svoj stil života” (13).
Odvesti se na izlet u tišinu, u pustinju, upustiti se u razmatranje svete Božje riječi nikako ne znači prekinuti sve kontakte sa ovim svijetom. Živjeti po principu “ja i moj Bog”. Ukoliko nas Duh bude vodio, kao što je i Isusa vodio kroz pustinju, ova naša pustinja će nam pomoći da bolje uočimo potrebe bližnjega te nas potaknuti i na djelovanje na što nas također potiče papa: “Otvorimo svoje oči i uočimo jad svijeta, rane naše braće i sestara kojima je osporavano dostojanstvo i prepoznajmo da smo primorani obratiti pažnju na njihov poziv u pomoć” (15). Ukoliko je duhovnost ispravna ona potiče na djelovanje, da nakon kontemplacije prijeđemo u akciju, da nakon riječi prijeđemo na djela, a u ovoj godini milosrđa svetom ocu je goruća želja da “tijekom ovog Jubileja kršćani održavaju tjelesna i duhovna djela milosrđa” (15).
Pustinja će nam pomoći i da otkrijemo što nam je u životu uistinu važno. Kad si u pustinji ne baviš se sitnicama, nevažnim stvarima, već ti pred pamet i srce dolaze one od egzistencijalne važnosti. Mnogima je to novac. Međutim, možemo li primjerice ljubav kupiti novcem? Možeš li nekoga podmititi da te ljubi? A nije li ti ljubav prijeko potrebna za život? Novac nikako ne smije biti nit vodilja mojega života. Novac ne bi smio određivati koga ću voljeti, a koga ne. Ove teme dotiče se i papa u buli: “Nemojte upasti u groznu zamku razmišljanja da život ovisi o novcu i daje, u usporedbi s novcem, sve ostalo lišeno vrijednosti ili dostojanstva. To nije ništa do iluzija! Ne možemo ponijeti novac sa sobom u drugi život. Novac nam ne donosi sreću. Nasilje naneseno radi povećanja bogatstva namočenog krvlju ne čini nekoga niti moćnim niti besmrtnim. Svi će, prije ili kasnije, biti podložni Božjem sudu, od kojega nitko ne može pobjeći” (19).
Valuta koja kod Gospodina vrijedi jest ljubav. Kada ljubav unesemo u život tada ćemo “prodisati punim plućima”, tada ćemo biti kadri iskusiti djelić života u izobilju o kojemu nam Gospodin govori. Ovdje, dakako, djelić, a na nebu u punini gdje radost više nitko oteti neće moći. Čak ni naše slabosti nas neće razdvojiti od Gospodina, niti naši padovi, sve dok smo se spremni ustati, jer On se nikada “ne umara od otvaranja vrata svojega srca” i ponavljanja “da nas voli i želi dijeliti svoju ljubav s nama” (25). Stoga, u ovom svetom korizmenom vremenu uronimo u otajstva Kristova života, u razmatranje muke, Njegove prevelike ljubavi prema nama. Dopustimo se promijeniti od Gospodina na način kako On to želi, dopustimo se voditi od Duha Svetoga – jednostavno rečeno: “dopustimo Bogu da nas iznenadi” (25).
