„Sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.“
Nedjelja Krista Kralja zapravo je poput slavlja stare godine u liturgijskom kalendaru. Tako završavamo godinu prisjećajući se da je Krist početak i svršetak svega stvorenja i sjećajući se njegova života i pouka koji smo pratili kroz proteklu godinu. Sljedeće nedjelje ponovno započinjemo taj ciklus. To nam daje dobru priliku da bacimo dalek pogled unazad u crkvenu godinu. Puno smo toga čuli i vjerujem naučili o kraljevstvu božjem kroz proteklu godinu. Sjećamo li se što je Isus rekao o kraljevstvu božjem? Kada će ono doći? Mnogi imaju ideje kada se to ima dogoditi, toliko da se svako malo proriču razni datumi smaka svijeta i sličnog, nakon čega ima doći kraljevstvo. No, poslušajmo što Isus o tome veli. „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: `Evo ga ovdje!` ili: `Eno ga ondje!` Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17, 20b-21). Ako je pak to kraljevstvo neprimjetno, i ono je među nama ono također mora imati kralja, koji je na neki način ljudskom oku neprimjetan. Pa kakav je to kralj i kraljevstvo koje se skriva? Nitko nije navikao na kraljeve koji se skrivaju. Svi se oni pak vole pokazivati i to uvijek u najboljem izdanju, najbolja odijela, najljepši nakit, kruna sve jedna ljepša od druge, njihove palače i dvorci, nisu na skrovitim mjestima, nego uvijek na visokom, istaknutom mjestu, gdje ih svi mogu vidjeti; a također i njihova kraljevstva ne natječu se u skrivanju, već u pokazivanju; zato i osvajaju nove zemlje i narode.
Kakav je Krist kralj? U Svetom Pismu čitamo da Isusa ne zaodijevaju u grimiz i najfinije tkanine, već u pastirsko ruho. Pastirsko ruho rekli bismo, nije baš najprimamljivije, no pastirsko ruho ima miris ovaca, nosi mirise onih koje su mu povjereni. Tako i Krist naš kralj, nosi na sebi miris svakoga od nas koji je u njega kršten, koji je u njegovom ovčinjaku – Crkvi, a On svakog prepoznaje i zna ga imenom, baš kao pravi pastir. Isto tako svaki koji je Kristov, poput ovce, prepoznat će glas Pastirov. Poslušajte kako o tome pastiru govori prorok Ezekiel: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!… Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.“ Naš Pastir osim što je brižan prema svojim ovcama, čujemo da je i pravedan. Kada čitamo i slušamo o kraljevima u raznim knjigama i filmovima, gotovo uvijek vidimo da su oni mudri i pravedni. Često se u takvim pričama upravo se kraljevima povjeravaju presude o različitim stvarima. Tako i naš nebeski Otac, svojemu Sinu kojega je učinio Kraljem svega stvorenja, daje vlast nad svim stvorenim, da svima sudi kao pravedan sudac. Upravo o tome Isus u evanđelju i nama govori: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.“ Ponekad kad bi pastiri na kraju dana dovodili svoja stada u ovčinjak, otkrili bi da su tamo i neki jarci koji tamo ne pripadaju, te bi ih onda pastiri izdvojili od ovaca. Upravo tu sliku koristi i Isus. Ovce su po naravi blage, dok su jarci sa svojim rogovima često nasilni i opasni. Što Isus očekuje od svojih ovaca, tj. od svih onih koji ga zovu kraljem? Po čemu će nas suditi? Budući da je on Kralj-Pastir, sudit će nas po onome što je pastiru bitno. Bitno mu je da sve ovce budu dobro, da su nahranjene, da su na sigurnom, te da su zdrave i voljene. U evanđelju Isus zato jedne i naziva ”blagoslovljenim Oca mojega”, jer su druge, tj. one ovce, koje su bile gladne ili žedne, osamljene, gole, bolesne ili zatočene, prepoznali kao potrebne i njima pomogli. Njima pomažući, zapravo pomogle su samome Pastiru. Zato kada ti ljudi upitaju Kralja-Pastira i Suca, pa kada su njega Krista vidjeli gladna i žedna, osamljena, gola, bolesna ili zatočena, on će odgovoriti: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Isus ima jako veliko stado, zato i nas poziva da se brinemo za njegovo stado, za njegove ovce, jedni za druge.
Zato kada zapazimo nekoga komu je loše, koji je napušten, sam, gladan ili žedan ljubavi, vidimo u njemu potrebnog, prepoznajmo u njemu Krista! To će biti bolje nego sve molitve koje se možemo sjetiti izmoliti, ta sjetimo se što Krist veli: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ (Mt 9, 13a). Zato već sada budimo milosrdna ovce, milosrdan podanici Milosrdnog Krista Kralja, Suca i Pastira, da nas prosudi pravednim, te da nas na kraju vremena prepozna kao svoje ovcu i uvede na vječne zelene pašnjake, gdje će zajedno s nama „Bog biti sve u svemu.“ (1Kor 15, 28). Molimo i radimo da tako i bude.
fra Filip Đurđević, vicemagistar