„ŠTO GOD VAM REKNE, UČINITE!“ (Iv 2,5)
Ove riječi zapisane u Ivanovu evanđelju otkrivaju nam prije svega Mariju kao ženu koja umije slušati Božje riječi da bi potom sav svoj život usmjeravala onim što čula te se jednako tako usmjerila k Onome koga je čula. Plod tog životnog usmjerenja jest prihvaćanje u svoje majčinsko krilo u vremenu izgovorenu Očevu Riječ – Isusa Krista. U njoj je Riječ postala tijelo. Ona je se oživotvorila i odjelotvorila u njenom životu te u njoj podigla svoj šator jer je kod nje našla prihvaćanje. Tako je Marija za nas čitanje, štivo, u nasljedovanju Isusa* jer je poslušnošću vjere, kao nekad Abraham, postala uzor slušanja u vjeri. Stoga za nju možemo reći da je otvorena knjiga iz koje Crkva, počevši od samih Apostola, mora čitati. Ona je knjiga ispisana Kristom.
Kao takva, Marija je predana na čitanje čitavom ljudskom rodu. Ona je knjiga kojoj je tvorac Riječ u njoj tijelom postala, Duh, Božji prst u njoj. Oživljena Kristom, Marija je obilježena pečatom Duha. Knjiga je to u koju nitko ne može prodrijeti osim Josipa koji ju je razumio po božanskoj milosti i onih koji će, nasljedujući nju, primiti od istog Duha dar razumijevanja. Ona je knjiga nova, istinska, duhovna. Marija je knjiga blaženika u nebu koji je promatraju. Knjiga kontemplativaca, knjiga, koja po uzvišenu čitanju što ga pruža, naučava čistoću, siromaštvo, poniznost. Marija je knjiga predana pobjednicima na nebu. Kao što je Sin Očeva knjiga, Marija je knjiga Sina.
Nadalje, ona je pronicljivi čitač koja čita vođena Duhom nastojeći tako trajno prodirati u sve dublje razumijevanje Riječi u njenom punom značenju za vlastiti život. Taj dar ju tjera da se dokučenim uvidom u zbiljnost Riječi i sama daruje te po milosti postane dionica patnje Sina, a u njemu i svakog drugog čovjeka kroz blizinu, suosjećanje, zagovor. Zbog te otvorenosti preobražavajućoj snazi Božje riječi, Marija je za nas vjernike postala uzor bogotraženja jer nas uči vlastite trenutke najdubljih životnih tama iščitavati pod svjetlom nade i vjere kao jedinog vjerničkog instrumentarija čitanja blizine Krista u osobnom životu. Osim toga, i nama je potrebna strpljivost kakvu je ona imala; taj rast kroz tmine prema sve većoj jasnoći karakteristika je našeg načina razumijevanja i naše slobode koji su u konačnici naše dostojanstvo.
Razumijevanje Otkrivene Istine – Isusa Krista – nije neposredno ni automatsko, jer traži vrijeme i napor od strane vjernika. I u tom pogledu vjernoga traganja za razumijevanjem djelatnosti riječi Božje u osobnom životu, Crkva ističe Mariju kao uzor vjerničke otvorenosti Božjem govoru u onom (svako)dnevnom životu i kao primjer osluškivanja Glasa tihe šutnje (usp. 1Kr 19,12) u onim krajnje običnim, neznatnim, malenim stvarima koje se na prvi pogled čine neprivlačnima i neprikladnima za jedno takvo iskustvo.
Stoga smo pozvani ući u Marijinu školu čitanja Krista kako bismo se naučili tražiti, produbljivati i čitati smisao onoga što nam život mnogo puta nejasno i, nerijetko, nemilosrdno pruža te otkriti blizinu Riječi koja nam je jedina kadra dati i biti putokaz – karta našeg hoda prema Bogu. Potom smo, poput Marije, pozvani od primjera Isusova života biti poučeni da nas tek usmjerenost prema drugomu, darivanje vlastitoga života i zagovorna molitva za bližnjeg pred Njim i ljudima oslobađa od egoizma i samodostatnosti dajući nam već na zemlji predokus onog uzajamnog sebedarja ljubavi koje se trajno događa i živi unutar Presvetoga Trojstva.
Iz svega ovoga možemo reći da je Marija izvrsna pomoćnica da i sami postanemo živa knjiga u koju će Bog, iako posve slabu i ljudsku, ispisati svoj božanski život kako bi bili ne samo čitači nego i čitani od drugih kao ljudi koji su poput Marije znali čitati Krista u svome životu.
____________________________
* Tekst u kurzivu je preuzet sa stranice Tebe Boga hvalimo – online časpis za liturgiju