Ne poznajemo njihova imena, ni broja, ali ih zato slavimo kao mučenike koji su stradali za Krista. Nevina dječica, blagdan kojeg danas slavimo, još je jedan mučenički u kalendaru Crkve uz onaj prvomučenika Stjepana. Uzevši oba blagdana u obzir, više je nego jasna poruka koja se veže uz Isusov dolazak među nas ljude: dok mnogi vjernici u prvi plan stavljaju blještavilo neponovljivog betlehemskog događaja za ljudsku povijest spasenja, malo je onih koji već u prvim otkucajima sata u svetoj božićnoj noći pa narednih dana uviđaju svu teškoću situacije u kojoj se zatekla sveta prognanička obitelj Isusa, Marije i Josipa, zatim tvrdoću jaslica i hladnoću štalice. Sve to ima epilog u daljnjem progonu novorođenoga Kralja. Prve žrtve bila su nevina dječica do dvije godine života, koju je Herod u strahu od Isusovog dolaska dao poubijati, misleći da će time spriječiti otkupiteljski Božji plan spasenja.
No, prevario se kao i mnogi slični Herodi kroz dvije tisuće godina kršćanstva, jer Gospodin uvijek iznova podiže nove naraštaje onih koji će na žrtvi mučenika za vjeru, svojim životima još snažnije posvjedočiti za Krista. Koliko li je samo nevine Božje djece posljednje vrijeme ubijeno u Siriji i na Bliskom istoku, samo zato što su životom posvjedočili da su Isusovi. I oni su sjeme novih kršćana za taj kutak svijeta, kao i mnoga pobačena djeca diljem svijeta koju njihovi roditelji nisu željeli još od začeća, od majčine utrobe, ne dozvolivši im da se raduju svim Božjim stvorenjima na ovome svijetu.
Iako se na ovim primjerima čini da je pobijedilo, zlo nema zadnju riječ. Nije ga imalo niti u Isusovom slučaju, jer prolivena krv betlehemskih beba natopila je mnoga srca, žedna dolaska Mesije, Spasitelja, najavivši njegov dolazak.
