Ovozemaljska cjeloživotna muka koju svi proživljavamo ima za cilj pokazati nam istinski put i naše trajno počivalište. Ono nije na ovom svijetu nego na drugom, s Kristom u vječnosti. Oni koji rado prihvaćaju križ i imaju udio s njime, imat će udio i u slatkoj blaženosti kraljevstva Božjega.
Snažan poticaj nam daje Toma Kempenac:
O danu vječnosti i o stiskama ovoga života
“Sluga: O preblaženi boravak u nebeskome gradu! O presjajni dane vječnosti, što ga noć ne zamračuje, nego uvijek rasvjetljuje vječna istina; dane uvijek veseli, uvijek sigurni, što se nikada ne mijenjaš u protivno!
O kamo sreće, kad bi zasvijetlio već jednom taj dan i kad bi svršilo sve ovo vremenito! Svetima doduše on svijetli neprestanim sjajnim svijetlom, ali putnicima na zemlji samo iz daleka i u zrcalu.
Znadu nebeski građani, kako je radostan onaj dan; uzdišu „prognani sinovi Evini“, jer je njihov dan gorak i mučan. Dani su ovoga života kratki i zli, puni boli i stiske: jer se čovjek kalja mnogim grijesima, hvataju ga u mrežu mnoge strasti, stišće ga mnogi strah, muče ga svakojake brige, rastresaju ga svakojake znatiželje, zapliću mnoge taštine, okružuju mnoge zablude, satiru toliki napori, pritišću napasti, slabe užici, razapinje oskudica.
O, kad će biti kraj ovim zlima? Kad ću se osloboditi bijednoga robovanja manama? Kad ću misliti samo na Tebe, Gospode?
Kad ću se potpuno veseliti u Tebi? Kad ću biti u pravoj slobodi bez svake smetnje, bez ikakva tereta na duši i tijelu?
Kad će doći stalan mir, mir bez uznemiravanja i siguran, mir izvana i iznutra, mir odasvuda čvrst?
Isuse dobri, kad ću stajati pred Tobom, da Te gledam? Kad ću promatrati slavu kraljevstva Tvojega?
Kad ćeš mi biti sve u svemu? O kad ću biti s Tobom u kraljevstvu Tvojem, koje si priredio od vijeka svojim miljenicima?
Ostavljen sam siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji, gdje je svaki dan rat i gdje su najveće nesreće.
Tješi me u mom prognanstvu, ublaži moju bol, jer za Tobom uzdiše svaka moja želja.
Jer mi je sve na teret, što god mi svijet ovdje pruža za utjehu. Želim najsrdačnije uživati Tebe, ali ne mogu do toga doći. Želim prianjati uz ono, što je nebesko, ali me pritištu vremenite stvari i neumrtvljene strasti.
Htio bih dušom biti iznad svih stvari, a tijelo me i protiv moje volje sili da im budem podložan. I tako se ja nesretni čovjek borim sam sa sobom „i otežao sam samome sebi“ (Job 7, 20), dok duh teži prema gore, a tijelo prema dolje.
O, koliko patim u nutrini, dok sam duhom zabavljen s nebeskim stvarima, i najednom mi, dok molim, dolazi ususret gomila putenih stvari!
Bože moj, ne udalji se od mene i „ne odvrati se u srdžbi od sluge svojega“ (Ps 26, 9). Pošalji munju svoju i rasprši ih: izbaci strjelice svoje, i neka se smetu sva neprijateljska maštanja. Saberi sjetila moja kod sebe; daj da zaboravim sve, što je zemaljsko; daj mi, da brzo odbacim i prezrem opaku maštu.
Priteci mi u pomoć, vječna Istino, da me ne zavede nikakva taština. Dođi, nebeska milino, i neka pred licem Tvojim pobjegne svaka nečistoća. Oprosti mi i milosrdno otpusti i to, kad se u molitvi bavim čim drugim osim sobom.
Priznajem naime istinski, da običavam biti veoma rastresen. Jer me često nema tamo, gdje tijelom stojim ili sjedim, nego sam više ondje, kamo me nose misli. Tamo sam, gdje je moja misao. A moja misao često ondje, gdje je predmet, koji ljubim. Ono mi brzo dođe pred oči, što je po prirodi slatko ili što mi se s navike sviđa.
Stoga si Ti, Istino, otvoreno rekao: „Gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje“ (Mt 6, 21).
Ako ljubim nebo, onda rado mislim na nebeske stvari. Ako ljubim svijet, onda se veselim svjetskoj sreći i žalostim se radi njegove nesreće.
Ako ljubim tijelo, onda često mislim na ono, što je tjelesno. Ako ljubim duh, onda me veseli misliti o duhovnim stvarima.
Što god naime ljubim, o tome rado govorim i slušam, pa od toga donosim sa sobom kući slike.
Ali blažen onaj čovjek, koji je radi Tebe, Gospode, dozvolio svima stvorenjima, da otiđu od njega; koji je svladao narav te i požude tijela razapinje revnošću duha: da Ti vedre savjesti uzmogne prinijeti čistu molitvu i da bude dostojan biti u društvu anđeoskih zborova, nakon što je izvana i iznutra odstranio sve zemaljsko.”
–Nasljeduj Krista III, 48