Pomirenjem do evangelizacije Dva značajna franjevačka jubileja – 800. obljetnica Porcijunkulskoga oprosta i 500 godina od diobe Prvog franjevačkog reda – obilježena su uz blagdan Rana sv. Franje, 16. i 17. rujna, okupljanjem pripadnika cijele franjevačke obitelji u župi Uzvišenja sv. Križa u Zagrebu. Spomen skup franjevačkih obljetnica upriličilo je Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i to na poziv Konferencije generalnih ministara franjevačkih obitelji, te na poticajne riječi pape Franje: “Dobro ste učinili: morate ostati ujedinjeni!”, upućene generalnim ministrima prigodom njegovog posjeta Asizu 4. listopada 2013.
Zamisao organizatora skupa bila je prvenstveno kroz dvodnevni program okupiti franjevke i franjevce svih ogranaka i osvijestiti ih kako su jedni drugima dar, s ciljem da rastu u zajedničkom pozivu i poslanju. U tome su brojem prednjačili odgajanici, među kojima i mi iz kaptolskog juniorata, jednom riječju franjevačka budućnost. Od nas se u skoroj budućnosti očekuje da ponese mnoge odgovornosti u franjevačkom redu, zajedno “prolazeći kroz pomirenje, osnaženi dijalogom i bratskim razabiranjem, što će dovesti, na novi način, do izbora i zajedničkog ostvarenja inicijativa evangelizacije”, kako stoji u pismu generalnih ministara povodom ovih jubileja. Također, cilj dvodnevnog susreta bila je progovoriti o povijesnim okolnostima i značaju Porcijunkulskog oprosta te diobi Reda, odnosno njezinim posljedicama i perspektivama.
Nakon uvodnih pozdrava potpredsjednice Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s. Kate Karadža i sigetskog gvardijana fra Rajka Gelemanovića, koji je pročitao poruku krčkoga biskupa Ivice Petanjka, u prvom izlaganju fra Rozo Brkić (OFM) prikazao je povijesno-problemsku zbilju koja je prethodila i nastavila se nakon što je sv. Franjo izmolio potpuni oprost u Porcijunkuli, s obzirom da ne postoje pismeni dokazi o tom događaju iz 1216. godine. Istaknuo je pritom velikog zaljubljenika u franjevaštvo, protestanta Paula Sabatiera, koji je u prvom svom životopisu o Asiškom siromahu iz 1893. osporio vjerodostojnost Porcijunkulskog oprosta, kao i mnogi drugi nakon 1270. Nakon čitanja “Rasprave o Porcijunkulskome oprostu” fra Franje Bartolija iz 1335., prvog tiskanog djela o franjevaštvu, Sabatier je postao jedan od najvećih podržavatelja Oprosta, s obzirom da je Bartoli u svom djelu sabrao svjedočanstva Franjine braće o njegovoj autentičnosti. Brkić je na tu temu preporučio novoizašlu knjigu “Porcijunkulski oprost” u izdanju biblioteke “Brat Franjo”. Na njegovo izlaganje se nadovezao fra Zvonimir Brusač (TOR), osvrnuvši se na značaj Oprosta s pozicije duhovnosti. Za njega je traženje Oprosta plod Franjinog duhovnog puta i poslanja, a ta tema je i središnji sadržaj propovijedanja sv. Franje, odnosno poziv na obraćenje i pokoru. Kako je Brusač izdvojio, propagiranjem Porcijunkulskog oprosta, sv. Franjo ujedno širi horizonte vlastitog evangelizacijskog poslanja.
Drugi dio prvog dana skupa posvećen je tužnom događaju iz 1517. kada je Prvi franjevački red podijeljen na opservante i konventualce. Iz izlaganja fra Josipa Sopte (OFM) i fra Ljudevita Maračića (OFMConv), važno je reći da se zbog ove diobe i početka reformacije ta godina naziva od nekih “prokletom godinom”, te je na Red ostavila dosad neizbrisiv trag i podjele. Istini za volju, od prvih godina postojanja Reda postojale su barem dvije unutarnje struje, sporeći se oko nekih bitnih pitanja življenja franjevačke karizme, najviše oko siromaštva. Tijekom skupa često je spominjana bula pape Leona X. “Ite vos” iz te iste godine, koja je trebala biti bula jedinstva te kao takva uspostaviti jedinstvo svih reformskih struja unutar franjevačkog reda, ali pod okriljem opservanata, zbog čega je na kraju postala bula diobe. Stoga je samo dva tjedna poslije izdana bula “Omnipotens Deus”, kojom je papa priznao konventualce kao zasebnu franjevačku obitelj unutar Reda. Govoreći o posljedicama diobe i perspektivama za budućnost franjevačke karizme, s. Natalija Palac (SSFCR) apostrofirala je “bujanje” franjevačkog stabla nakon diobe Reda, i to najviše u opservantizmu, iz kojeg su nastali mnogi ogranci poput reformata, diskalceata, rekolekta i kapucina. Ništa manje podjela nije bilo unutar Trećeg samostanskog reda svetoga Franje osobito kad je riječ o nastanku mnogih kongregacija redovnica. Gotovo četiri stoljeća “komadanja” Reda, zaustavila je bula pape Leona XIII. “Felicitate quadam” iz 1897. koja je ujedinila opservantske ogranke u Red Manje braće. “Franjevačka obitelj je poput stare masline koja još uvijek daje nove plodove i ulje ljekovito za mnoge rane današnje”, zaključila je Palac, navodeći duhovnost dijaloga i sveti nemir kao smjer u kojem franjevci danas trebaju ići.
Prvi dan trajanja skupa završio je b. Stjepan Lice (OFS), poručivši da su franjevci čuvari budućnosti ako će sve što imaju i jesu uložiti u svoj i zajednički “evo me”. Za njega biti franjevac znači biti na putu s drugima i za druge, radi čega je pozvan uvoditi i druge u iskustvo susreta. Kao bitnu značajku za budućnost Lice vidi stvaranje franjevačke kulture. Drugi dan skupa počeo je pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Ante Vučković, a nakon ispovijedi uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio sisački biskup, mons. Vlado Košić, koji je i član Franjevačkog svjetovnog reda. U homiliji biskup je upitao franjevce što u Godini milosrđa donose Gospodinu i pritom ga moleći oprost za počinjene grijehe. “Je li to grijeh nejedinstva – pri čemu ne mislim na bogatstvo redova i franjevačkih karizmi nego na duhovnu odijeljenost od svoje osobito najpotrebnije braće i sestara? Je li to naš bijeg od odgovornosti za sve stvoreno? Je li to naše uzvisivanje i odbacivanje poniznosti i siromaštva, kao temeljnog stava Asiškog sveca pred Bogom, Crkvom i ljudima?”, poručio je biskup Košić i naglasio da franjevci na ovim prostorima dugi niz stoljeća nose križ cijelog hrvatskoga naroda, koji je dao mnoge znane i neznane svece iz franjevačkih redova. Nakon popodnevne pauze, skup je nastavljen glazbenim programom u kojem je fra Miroslav Petrac (OFM) izveo dvije svoje pjesme, nakon čega je odigrana predstava “Mirotvorac u Bolonji”, prema djelu fra Bernardina Škunce, a koju je najavila dramaturginja Sanja Nikčević. Na kraju skupa okupljenima je podijeljen simbol poslanja.
