Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).
Pojavi li se dijete neplanski, već se razmišlja eliminirati ga prije rođenja; pokaže li se starija i nemoćna osoba kao prevelik teret, već se razmišlja pomoći joj da prije prijeđe na onaj svijet. Pobačaj i eutanazija – dva zla koja posebno udaraju današnje čovječanstvo idu suprotnim smjerom od putokaza na koji nas sveti Franjo upućuje u ovoj opomeni. Umjesto podnošenja bližnjega u ljubavi što nikako nije krepost za zanemariti i što je svakako put križa koji posvećuje, današnji čovjek radije nastoji eliminirati i sami spomen na žrtvu i križ pa se opredjeljuje za široki put koji eliminira i miče, kao da je riječ o pospremanju sobe, a ne o živim osobama koje imaju dostojanstvo, stvorene na sliku i priliku Božju. Ubijanje bližnjega je poput udaranja šamara Bogu. Ispada da Bog nije trebao stvoriti tu osobu jer mi je na preveliki teret. Zar je moguće da je Bog krivo procijenio što je za moje dobro?
Svaka osoba zaslužuje našu pažnju i ljubav. Nisam primijetio da je Isus na križu umro samo za elitu i VIP društvo. Umro je za sve. Došao je spasiti sve, jer je sve stvorio i sve ljubi. Nitko mu nije na teret jer zna koliko svaki čovjek vrijedi i koliko je dragocjen, samo smo mi to nekako zaboravili i potisnuli negdje sa strane. Ako ne cijenimo Boga kao onoga koji sve stvara, kao stvoritelja, teško ćemo cijeniti njegovo stvorenje – čovjeka. Bez ispravnog razumijevanja Boga nema ispravnog razumijevanja bližnjega. Neka nam na poticaj budu svete riječi svetoga Petra: “To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim” (1 Pt 2,19-21).
U drugom dijelu opomene sveti Franjo još jednom podsjeća da je sve što posjedujemo na ovome svijetu dar od Gospodina i da sukladno s tom spoznajom trebamo i živjeti. Možda se često ograničavamo na materijalno kada govorimo o onome što posjedujemo, međutim, svi naši talenti i darovi također su od Gospodina. To što je netko izuzetno inteligentan, vrhunski sportaš ili nešto treće – također je dar od Gospodina te isti ni po čemu nije viša liga u odnosu na nekoga kome učenje ili sport ili nešto treće slabije ide. Taj ima drugih darova. Bez bližnjega ne možemo jer ne postoji jedan savršeni pojedinac već je savršenstvo u tome kada djelujemo timski, ili biblijski rečeno, kao udovi jednog Tijela. I sam Bog je Presveto Trojstvo.
Jednom prilikom je sveti Franjo opisao savršena brata: “Preblaženi otac […] često je u sebi razmišljao o tome koja bi svojstva i vrline morale resiti dobroga manjeg brata. Pa govoraše kako bi bio dobar onaj manji brat koji bi imao život i svojstva ove svete braće: savršenu vjeru i ljubav prema siromaštvu brata Bernarda; jednostavnost i čistoću brata Leona […]; uljudnost brata Anđela […]; uljudno ponašanje i prirodnu osjećajnost brata Masea s njegovom lijepom i pobožnom rječitošću; uzvišen duh kontemplacije koji je brat Egidije imao do najvišeg savršenstva; kreposnu i postojanu molitvu brata Rufina […]; strpljivost brata Junipera […]; tjelesnu i duhovnu snagu brata Ivana od Pohvala, […]; ljubav brata Ruđera […]; brižljivost brata Lucida” (Ogledalo savršenstva, 85.).
