U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«
Iv 14, 15-16.23b-26
Današnjom svetkovinom spominjemo se događaja silaska Duha Svetoga nad apostole koji su bili okupljeni s Marijom u molitvi. Kako kaže predslovlje u misi na današnji dan Crkva se objavila svijetu upravo po izlasku iz prostorije kada su prvi put naviještali Krista uskrslog kako nam o tome svjedoče Djela apostolska.
Definitivno je to lijep događaj koji se zbio jednom u povijesti, ali kakvog utjecaja danas ima on za nas? Kakvog utjecaja na nas ima taj događaj? Zasigurno, Duh Sveti nam je svima nekako neshvatljiv, ponekad tako dalek da uopće ni ne razmišljamo o njemu. Ipak, on bi nam trebao biti itekako blizak jer ipak smo mi hram njegov, on prebiva u nama (usp. 1 Kor 6,19). Ako zamislimo situaciju da imamo stan koji iznajmljujemo, sigurno bi željeli upoznati osobu kojoj iznajmljujemo, željeli bi znati neke njegove kvalitete, željeli bi znati da nam neće uništiti stan. Za ovo posljednje ne možemo biti sigurni da se neće dogoditi, ali pristupamo s povjerenjem osobi kojoj iznajmljujemo, mi vjerujemo da će ona činiti dobro. Takva slična situacija je i sa Duhom Svetim, on se nastanjuje u nama po krštenju, a puninu doživljavamo na sakramentu potvrde kada nam daruje svojih 7 darova. Svatko od nas je primio Duha Svetoga, ali često zaboravljamo graditi svoj odnos s njime, ne upoznajemo ga, njegovi darovi ostaju zapakirani u nekom kutku našega bića te ih ne koristimo ili ako ih koristimo ne iskorištavamo puni potencijal. Zbog toga imamo neku odbojnost prema njemu pa možda čak i strah. No to tako ne smije biti! On je taj koji nas uči moliti, on je taj koji se za nas zauzima. Zbog toga bi se trebali truditi upoznavati ga svakoga dana.
Duh Sveti nam ne daje da mirujemo, on nas uvijek „tjera“ u susret drugome čovjeku. Šalje nas kako bi drugima naviještali Evanđelje. Jednako kao što su nakon njegova silaska apostoli izašli propovijedati drugima tako smo i mi poslani biti navjestitelji. Poslani smo govoriti jezikom kojim će nas ljudi razumjeti, jezikom koji je blizak svakome čovjeku. Današnji čovjek treba svjedoke više nego učitelje stoga je i svatko od nas prvenstveno pozvan biti svjedokom riječju i djelom. Nismo pozvani drugima biti suci, nego svjedoci. Pozvani smo biti ljudi nade koji će znati donijeti radost Krista uskrsla, a svatko od nas zna kako je to do sada činio.
Također u današnjem evanđelju Isus kaže da će nam poslati Duha Svetoga koji će biti Branitelj, koji će nam dozivati u pamet sve što je on rekao (Iv 14,26). Da bi razumjeli kakav je to Duh Branitelj morat ćemo se vratiti u prošlost te vidjeti tko je to bio Branitelj kod Židova. Branitelj (grč. Paraklet) je bila časna muška osoba koja je na sudu ustajala u obranu onih koji su bili nepravedno optuživani, koji nisu imali ikoga drugoga da ih brani. U trenutku nepravedne ili lažne optužbe, osoba koja je bila Branitelj stala bi u obranu nepravedno optuženog te bi ga tako spasila. U tom kontekstu i Isus govori o Duhu Svetom koji je Branitelj, koji će nam dati u pravi čas što govoriti da se mi ne brinemo (Mt 10,19-20). Duh Sveti je Branitelj koji će nama dati što reći u pravi trenutak, ali u trenutku kada više nitko ne bude stajao uz nas, kada doživimo poraz u očima ljudi tada će se on zauzeti za nas kao pravi Branitelj. Nadalje Isus nam govori da će nam Duh Sveti dozivati u pamet sve što nam je on govorio. Duh Sveti nas uvijek upućuje na Isusa, upućuje nas na Riječ. Nikada nadahnuće Duha Svetoga ne može ići protiv riječi zapisanih u Evanđelju. Stoga razno razne objave i slične stvari koje možemo danas pronaći, a koje su u suprotnosti sa Crkvom i Evanđeljem sigurno nisu plod Duha Svetoga.
Uvijek trebamo težiti za Duhom Svetim; trebamo težiti za tim da ga što više upoznamo te da naučimo koristiti njegove darove. Jer svaki dar koji nam je darovan od njega nije dan samo nama, kao nešto što bi trebali čuvati ljubomorno za sebe. Svaki dar dan je da bi njime obogaćivali čitavu Crkvu, svaku osobu koja je pored nas. Iz toga razloga zaista trebamo težiti za višim darovima kako nas potiče sv. Pavao, ali prvenstveno za ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Svaki drugi dar bit će beskoristan, ako ne naučim ljubiti drugoga. Apostoli su nakon silaska Duha izašli iz sigurnosti i bili su spremni podnijeti sve pogrde za ime Isusovo, dopustimo i mi onda da nas Duh vodi iz dana u dan prema želji za naviještanjem Evanđelja svakome stvorenju (Mk 16,15) kako bi uistinu potpomognuti djelovanjem Duha Svetoga vršili ono što nam je Isus zapovjedio. Mnogo sam toga ovdje donio i napisao, ali o Duhu Svetom se dade daleko više toga reći. Stoga bi zaključio sa jednom mišlju sv. Franje koji kaže za svoju braću da uvijek moraju tražiti Duha Svetoga i njegovo sveto djelovanje. To želim i sebi i svima Vama na ovu svetkovinu. Tražimo njegovo sveto djelovanje jer on je neiscrpan izvor koji će svakome dati što mu je potrebno kako bi ispunio Očevu volju. Neka ova svetkovina uistinu bude novi početak izgradnje povjerenja u vodstvo Duha Svetoga svima nama i čitavoj Crkvi!
