Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Iv 20, 19-23
U današnjem evanđelju čujemo kako su Isusovi učenici zatvorili vrata u strahu. Bili su u strahu jer do tada nisu primili od Isusova Duha, Duha Svetoga. Došavši među njih kao Uskrsli, Isus im pokaže svoje rane kako bi se uvjerili da je riječ o njemu. Radosni što ga vide, učenici su spremni primit poslanje. Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas (Iv 20,21). Ono što je do tada bilo Isusovo poslanje, sada postaje poslanje njegovih učenika. Kako bi izvršili to poslanje i djelovali u ime Očevo i u ime Isusovo, Isus im daje Duha Svetoga, što je simbolizirano dahom. Učenici dobivaju vlast po Duhu Svetome da otpuštaju grijehe, kojima otpuste, bit će im otpušteno, kojima zadrže, zadržat će im se. Tim činom Isusovo poslanje postaje i poslanje Crkve, zajednice onih koji su po krštenju postali dio Kristova tijela.
Dar Duha Svetoga primaju svi koji se krste, odnosno Duh Božji djeluje u svakom kršteniku i navodi ga na dobra djela koja je sposoban učiniti. Stoga je svaki Isusov učenik poslanik, na neki način apostol. Svaki pojedinac ima poslanje naviještati evanđelje, ali samo onda kad je dio zajednice. Ipak, kad je riječ o opraštanu grijeha, Krist je službu pomirenja povjerio apostolima, tu službu nastavljaju vršiti biskupi, njihovi nasljednici, i prezbiteri, suradnici biskupa. Snagom sakramenta Reda, biskupi i prezbiteri imaju vlast opraštati sve grijehe „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. (KKC 1461) Ono što svaki Isusov nasljedovatelj može učiniti je naviještati obraćenje na otpuštenje grijeha jer na taj način vršimo Isusovo poslanje koje nam je predao.
