Na obredu pepeljenja čujemo riječi: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“ ili pak one: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“. U tome vidu gledamo kako je korizmeno vrijeme upravo jedno privilegirano vrijeme za milost zadobivanja dara spasenja. Da, spasenje je doista dar, ono nije nešto što se zaslužuje ili kupuje. To pak opet ne znači da se zato neću truditi, već dapače, tražiti ću taj dar žarko od Onoga koji mi ga može i želi dati, a to je Gospodin, koji uzvraća u skrovitosti.
Zato nas Isus i opominje, na putu prema daru spasenja, činimo u skrovitosti, kako se pritom ne bi uzoholili i tražili, ljudsku hvalu, ljudski dar, a ne zapravo onaj dar Božji, dar spasenja po njegovoj milosti. Taj dar se pak nalazi u onom svakidašnjem putu obraćanja Gospodinu, i sjećanje da smo na ovoj zemlji prolazni, te kako prikazujući svoj trud, molitve i znoj u svagdanjem životu, u sadašnjosti, zapravo radimo za vječnost, jer na ovom svijetu smo samo pridošlice i putnici prema daru spasenja.
I upravo znakovi koje nam liturgija u ovom korizmenom vremenu nudi pretkazuju tu darovanost spasenja naspram ljudski gledajući beznađa. Pepeo koji u svome osnovnom značenju, priziva na ništavilo, beživotnost, na ugasli oganj i sagorjelo drvo, dakle na jednu sliku umiranja i ugasloga života, u kršćanskom shvaćanju obrnutim putem putem, drugačijim od logike svijeta, ukazuje na jedan novi put, a to je put od pepela do ognja, od smrti do novog života. Tako korizmeni put prema Uskrsnuću započinjemo u pepelu, a dovršavamo ga kod vazmenog ognja koji daruje svijetlo uskrsnoj svijeći. [1]
Tako nam obred pepeljenja pokazuje upravo kako nas Bog postepeno darovanim spasenjem po muci, smrti i uskrsnuću svojega Sina izvodi na jedan novi život, izvodi nas iz grešnosti u stanje oslobođenosti od spona grijeha, te u nama budi novi plamen života. Ovdje je znakovita i slika ptice feniksa, koju su koristili rani kršćani, a slika je to ptice koja se pridiže iz pepela i obnavlja novim ognjem na novi život, kao slika uskrsnuća. I toga se pepeljenjem želimo spomenuti, spomenuti upravo istine da će Bog nas dići iz praha i pepela i obnoviti nas novim ognjem Duha Svetog i prožetošću dara spasenja po uskrsnuću našeg duha, duše i tijela.
fra Filip Đurđević, vicemagistar
_________________________
[1] A. Crnčević – I. Šaško, Na vrelu liturgije, Zagreb, 2009.