Na uskom putu prema Kraljevstvu Nebeskom nam pomažu mnoge stvari koje nam je Gospodin dao da dostignemo tako težak ali sladak cilj. Osim stjecanja kreposti i vrlina, koje nas izgrađuju da se borimo protiv napasti i stječemo nebesku slavu, na trnovitom putu prema Nebeskom Jeruzalemu pomaže nam i razmišljanje o trenutku kad ćemo mu biti najbliže: Posljednji sud.
Božji izabrani i posvećeni pogotovo moraju ovu sliku strašnog suda imati pred očima što češće kako ne bi, zavedeni svjetovnim ugodama i primamljivostima, bili zavedeni i skrenuli s puta koji će im donijeti vječnu sreću i blaženstvo.
Ovako svećenike savjetuje časni otac Sullivan:
Nakon smrti, sine moj, spavat ćeš u prahu zemlje; ali probudit ćeš se, uskrsnut ćeš, doći ćeš u dolinu Josafatovu, kada ondje sjednem suditi svim narodima.
Ondje ćeš me u tijelu svome gledati, i istražit ću bubrege tvoje i srce tvoje. Izvest ću na svjetlo skrivene stvari tvoje tame i objavit ću nakane srca tvojega; izvagat ću te na vagi i uzvratit ću ti prema djelima tvojim.
Tada, sine moj, bit će svršetak svega, nagrada svake kreposti, kazna svakoga grijeha.Razumi što ti govorim i mudro pazi na sebe, da u onaj dan možeš biti siguran i sretan. Često sam ti govorio, sine moj: prezri svjetovne stvari; jer svijet prolazi i požuda njegova.
Ne ljubi svijeta ni onoga što je u svijetu, jer lik ovoga svijeta prolazi. Hoćeš li, sine moj, držati ovu zapovijed na koju sam te toliko puta podsjetio? Želiš li pobijediti svoju zlu narav koja te neprestano vuče prema osjetilnim stvarima?
Često imaj u pameti onaj posljednji čas kada će se elementi i cijeli svemir rastopiti u plamenu i raspasti u ništa. Predoči sebi u svojoj nutrini da već vidiš strašne znakove na suncu, mjesecu i zvijezdama; da usred tutnjave potresa i zbrke huke mora čuješ zvuk posljednje trublje.
Tada će tvoja stara narav, uvenula od straha i iščekivanja suda koji dolazi, prestati požudno ustajati protiv duha. Sigurno tada nećeš reći: Dobro nam je biti u ovom svijetu; učinimo ovdje svoje najugodnije prebivalište — kada shvatiš da ovaj svijet nije trajni grad.Sva kraljevstva svijeta i njihova slava neće ti biti vrijedna kad shvatiš da će sve proći u ništavilo.
Zasigurno te neće nadvladati želja za čašću kada pomisliš na onaj dan kada će svaki čovjek biti ponižen. Nećeš željeti gomilati blago na zemlji kada se sjetiš da će svo bogatstvo nestati u trenu, u tren oka. Zasigurno nećeš ugađati tijelu svome kada predvidiš da će to tijelo biti tvoj najgori neprijatelj na dan suda.
Gledaj na svršetak i smatrat ćeš sve zemaljske stvari bezvrijednima; i težiti ćeš jedino za nebeskim. Gledaj na svršetak i reći ćeš: Da, Gospodine, vidio sam da je sve ispraznost osim ljubiti tebe i posvećivati sebe i druge; blažen je onaj koga nađeš da to čini u onaj čas. Često si predoči, sine moj, kako vidiš kraj sebe svećenike koji ustaju iz svojih grobova; neke koji su sveci — u radosti, slavi, svjetlosti i neraspadljivosti — ali druge koji su bili zli — u nečistoći, sramoti, tuzi, boli i gorkoj tjeskobi. Ne boj se njih, nego neka te primjer onih prvih potakne na krepost; i ganut tim prizorom reci mudro sebi: O dušo moja, vidi kako je dobro za svećenika činiti, učiti i nositi jaram Gospodnji!
Gledaj kakva čast pripada onima čiji je život svjetovnjacima izgledao kao ludost; vidi kako su ubrojeni među sinove Božje, a njihov dio je među njegovim svecima. O blaženi svećenici, ovjenčani dvostrukom čašću! Pođimo za njima, dušo moja, kao košuta za izvorima voda. Pođimo za njima — u strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u udarcima, u tamnicama, u pobunama, u trudovima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u znanju, u dugotrpnosti, u krotkosti, u Duhu Svetome, u nelicemjernoj ljubavi. Pođimo za njima kroz slavu i sramotu, kroz loš glas i dobar glas.
O dušo moja! Prionimo uz riječ istine kao što su oni činili; posjedujmo oklop pravednosti kojim su se borili s desne i lijeve strane. Ako se tvoja duša još koleba, ako odbija sveti trud, nastavi i reci: Vidi, dušo moja, kamo vodi kukavičluk i pokvarenost zloga svećenika. Pogledaj kako je strašno, nakon grešnog života, pasti u ruke Boga živoga. Vidi kako grijesi svećenika ostaju s njim, kako nosi vlastita bezakonja i grijehe drugih.
O dušo moja, udaljimo se od ovih zlih, ispitajmo zapovijedi Boga našega i vršimo njegovu volju plemenitim i velikodušnim srcem. Čuvaj se zamki đavolskih, zlih želja koje bi nas s njima povukle u propast. Opet, sine moj, često si predoči kako već vidiš moj znak kako se pojavljuje na nebu, moj križ kako sja izdaleka, i reci: Evo vage na kojoj ću biti izvagan! Blažen ću biti ako na njoj pronađem Spasitelja svojega. Blažen ću biti ako po njemu budem suobličen slici Sina Božjega! Tada zaista mogu s pouzdanjem pristupiti Kristu, Sucu svome.
Ali, jao meni, ako sam svojim grijesima ponovno razapeo Isusa! O jao meni, ako sam oskvrnuo onu krv koja je za mene prolivena na križu! O jao meni, ako sam tjelesnim životom bio neprijatelj križu Kristovu!
O dušo moja! Zaniječimo same sebe; uzmimo svoj križ i slijedimo Isusa; trpimo s njim da bismo u uskrsnuću bili proslavljeni s njim. I naposljetku, sine moj, predoči sebi da vidiš mene, Sina Čovječjega, kako dolazim na oblacima nebeskim s velikom moći i veličanstvom.
Svećenici stoje u mojoj prisutnosti — neki s desne strane, na prijestoljima, sudeći plemenima moga naroda, drugi pak s lijeve strane, zajedno s đavlom i anđelima njegovim. Evo, knjige se otvaraju da bi mrtvi bili suđeni prema onome što je u njima zapisano. Pazi kako ništa nije skriveno što neće biti objavljeno, ništa tajno što neće biti otkriveno.
Čuj one najslađe riječi Suca upućene svetim svećenicima: Blaženi Očeva mojega! prijatelji moji koji ste učinili sve što sam vam zapovjedio; Vjerni sluge, koji ste podnijeli teret dana i žegu; koji ste, svjesni da što god učinite jednom od najmanjih mojih, meni činite — kroz toliki trud i napor, toliko riječi i primjera, toliko molitava i sakramenata — dali hranu gladnima, piće žednima, pomogli slabima, odjenuli gole i oslobodili one u tamnici; Dođite, blaženi sinovi, primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.
Nećeš li tada reći, sine moj: Zbogom, svijete; zbogom, sve svjetovno; daleko bilo od mene da se više uplićem u zemaljske poslove! Od sada ću se boriti samo za Boga, istinskom pobožnošću i vjernim ispunjavanjem svoje službe. Hrabro, dušo moja! Ako te trud plaši, koliko te više privlači nagrada!
Ali čuj, sine moj, što se govori zlim svećenicima: O prokleti sinovi propasti, koji ste imali ime da ste živi, a bili ste mrtvi! Sada se stidite i posramite. Čujte svoju sramotu objavljenu pred licem vašim: Neka znaju ljudi kojima sam vas povjerio, neka svi znaju koliko ste bili puni prijevare i laži. Neka znaju vaše svetogrđe i zločine; neka znaju da je osveta moja i da ću uzvratiti. Idite, najodbačeniji i najprokletiji među ljudima: odstupite od mene u oganj vječni!
O, sine moj, zaista će mnogim svećenicima biti upućena ova strašna osuda. Hoćeš li ti biti među njima? Boj se, sine moj, i ako te srce u nečemu kori, odmah i bez odgađanja, dok još imaš svjetla, dođi preda me, sa zahvalom, s pokorom i svakim dobrim djelom.
– Rev. F. J. Sullivan, The epitome of priestly life