U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Mt 17, 1-9
Danas imamo priliku čuti navještaj iz Matejevog evanđelja koji govori o Isusovom preobraženju a koje nam govori da križ i smrt nisu završetak, već prijelaz u slavu. Isus ovom prilikom odabire Petra, Jakova i Ivana te ih povede na goru visoku, u osamu. Isus je znao što će u toj osami na visokoj gori učiniti. I kao da nas na ovaj način podsjeća na važnost osame. U osami kada smo usmjereni na molitvu svome Bogu, primamo mnoge milosti. Upravo je ova lekcija poticaj nama da se češće povlačimo u osamu kako bi bili sami sa svojim Bogom. I u osami Isus se preobražava pred svojim učenicima. Sveti evanđelist pokušava riječima opisati kako je izgledalo to Isusovo preobraženje. Lice kao sunce… Haljine bijele kao svjetlost… Neopisiv i izniman događaj koji je omogućio učenicima da shvate kako je Isus Mesija, Krist, Pomazanik. Uistinu je čovjeku potrebna tišina i samoća u kojoj će nestati sva užurbanost i buka svijeta. Tada srce čovječje puno lakše prepoznaje i ćuti svoga Boga i iz toga privilegiranog vremena prima snagu i milosti potrebne da se vrati u svakodnevicu, u kojoj će moći biti kršćanin…
U događaj Isusovog preobraženja sva tri sinoptička evanđelja smještaju ukazanje Mojsija i Ilije, koji su razgovarali s preobraženim Isusom. Upravo ova dva starozavjetna lika uosobljuju Zakon i Proroke koje Isus Krist svojim dolaskom ispunjava. Interesantne su Petrove riječi kojima se obraća Isusu i moli ga da što duže ostanu na gori preobraženja. Učenicima je to bilo divno iskustvo i željeli su da ono potraje. Tako je i sa svakim Isusovim učenikom koji je iskusio milinu Učiteljeve prisutnosti u osobnoj molitvi. Čovjek poželi da to iskustvo molitve potraje što duže, iako zna da se mora vratiti u svakodnevicu u kojoj ga čeka križ.
Događaj preobraženja, kako nam ga donose sinoptička evanđelja, sadržava i prisutnost Boga Oca koji svoju nazočnost pokazuje kroz oblak iz kojega progovara Isusovim učenicima tada, danas i uvijeke: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! Sve što nam je Bog mogao dati je sadržano u Isusu Kristu. On je za nas kršćane jedini put, istina, život, smisao. Slušajući Isusa i njegovu Crkvu vjernik ima siguran smjerokaz kako živjeti ovozemaljski život da bi se taj život, nakon križa i smrti, samo nastavio u vječnom zajedništvu s Bogom.
Nakon preobraženja Isus je ostao sam sa svojim učenicima. Nakon dara kojega su smjeli iskusiti, Isus ih je poveo natrag te su sišli s gore. Pri tome im je zapovjedio da to što su doživjeli na gori preobraženja ne smiju nikome govoriti, dok On ne uskrsne od mrtvih. Tada će oni biti pozvani da se, nakon što će Isusa razapeti na križu, prisjete događaja preobraženja. Da iz tih milosnih trenutaka u kojima su spoznali da je Isus uistinu Krist, vjeruju to i dalje. Da vjeruju u Isusa unatoč sramoti križa i prisjete se Njegovih riječi: uskrsnuti ću od mrtvih. Neka to njihovo dragocjeno iskustvo Isusovog preobraženja bude snaga i njima i drugima kojima će svjedočiti za Isusa i tako hrabriti braću i sestre da vjeruju u Isusa unatoč svim teškoćama. Od Gore preobraženja do Golgote – to je put do Uskrsa.
