Sigurnost smrti

“Ljudima je određeno jednom umrijeti.” Heb 9,27

Presuda smrti izrečena je protiv svih ljudi; čovjek si – moraš umrijeti. Sv. Augustin primjećuje: „Naše dobre i zle stvari su nesigurne – samo je smrt sigurna.“ Neizvjesno je hoće li ono novorođeno dijete biti siromašno ili bogato, hoće li imati dobro ili loše zdravlje, hoće li umrijeti mlado ili staro – ali posve je sigurno da će umrijeti. Svaki plemić, svaki kralj, bit će pokošen smrću. A kad smrt dođe, nema snage koja joj može odoljeti.

Vatru se može gasiti, vodi se može oduprijeti, maču se može izbjeći, vlastima se može prkositi, ali kad dođe smrt – toj sili nitko ne može odoljeti. Belluacensis pripovijeda da je jedan francuski kralj, kojemu se smrt približavala, uzviknuo: „Evo mene, sa svom svojom moći – ne mogu natjerati smrt da čeka ni jedan sat više!“ Kad dođe kraj života, ni trenutak se ne može odgoditi. „Odredio si mu granicu koju neće prijeći.“ (Job 14,5)

Stoga, dragi čitatelju, pa i ako doživiš sve godine koje se nadaš živjeti, ipak će doći dan – i sat toga dana – koji će biti tvoj posljednji. Za mene koji ovo pišem, i za tebe koji čitaš ovu knjižicu, postoji dan i trenutak koji su određeni, u kojem ja više neću pisati, niti ćeš ti više čitati. „Tko je taj čovjek koji živi, a da smrti neće vidjeti?“ (Ps 89,48) Presuda je izrečena.

Nikada nije postojao čovjek toliko lud da bi sam sebi laskao kako neće umrijeti. Ono što se dogodilo tvojim precima, dogodit će se i tebi. Od svih onih koji su živjeli u tvojoj domovini početkom prošloga stoljeća, vidi – nijedan više ne postoji. Čak su i knezovi, kraljevi svijeta prošli – od njih nije ostalo ništa osim mramornog mauzoleja s velikim natpisom, koji sada služi kao opomena da je malo prašine u grobu sve što ostaje od veličanstvenih ovoga svijeta. Sv. Bernard pita: „Reci mi gdje su ljubitelji ovoga svijeta?“ – i odgovara: „Od njih nije ostalo ništa osim pepela i crva.“

Zato moramo težiti ne za srećom koja ima kraj, nego za onom koja je vječna – jer naša duša je vječna. Jer kakva je korist biti sretan (pa i kad bi to bilo moguće za dušu koja je u neprijateljstvu s Bogom) – ponavljam, kakva korist biti sretan u ovom životu, ako u onom vječnom moraš biti nesretan zauvijek? Izgradio si kuću po svom ukusu – ali moraš razmisliti da ćeš je uskoro napustiti i trunuti u grobu. Stekao si čast koja te uzvisuje nad druge – ali smrt će brzo doći i učiniti te nižim od najnižeg seljaka.

Molitva

Jao meni bijedniku, kakav jesam, koji sam toliko godina samo vrijeđao Tebe, Bože duše moje. Jao, što su te godine već prošle – a možda mi se i smrt približava, a savjest mi je nemirna i puna grižnje.

O, da sam barem ikada služio Tebi, Gospodine moj! Kako sam bio lud što sam živio toliko godina, a umjesto da se pripravim za onaj drugi svijet, samo sam si nakupio dugova prema Tvojoj božanskoj pravdi. Ljubljeni Otkupitelju moj, daj mi svjetlo i snagu da sada s Tobom podmirim svoj račun. Možda je smrt meni sada već blizu. Želim se pripraviti za taj veliki trenutak o kojem ovisi moja vječna sreća ili nesreća. Zahvaljujem Ti što si me čekao tako dugo; i kad mi već daješ vrijeme da okajem svoje grijehe, pogledaj me, Bože moj, i reci mi što želiš da učinim za Tebe.

Želiš li da žalim zbog uvreda koje sam Ti nanio? Žalim ih – i veoma me bole. Želiš li da ostatak svojih dana provedem ljubeći Tebe? Da – to i hoću. Bože moj, u proteklim godinama mnogo sam puta to želio, ali moji su se naumi izjalovili. Ne, Isuse moj, više ne želim biti nezahvalan za brojne milosti koje si mi udijelio. Ako barem sada ne nastojim ljubiti Tebe, kako ću u času smrti moći imati nadu za oproštenje i raj?

Evo, sada doista čvrsto odlučujem staviti se u Tvoju službu. Ali Ti mi moraš dati snagu – ne smiješ me napustiti. Ali ako me nisi napustio kad sam Te vrijeđao, zato sada s velikim pouzdanjem očekujem Tvoju milost, sada kad sam odlučio ostaviti sve kako bih Tebi ugodio. Primi me, dakle, i ljubi me, Bože moj, Ti koji si dostojan beskrajne ljubavi. Primi ovog izdajicu koji sada, pokajan, grli Tvoje noge, ljubi Te i moli za milosrđe. Ljubim Te, Isuse moj, ljubim Te svim srcem, više nego što ljubim samoga sebe. Evo, Tvoj sam zauvijek. Raspolaži sa mnom i sa svim mojim kako Ti se svidi; daj mi ustrajnost u Tvojoj poslušnosti; daj mi svoju ljubav – a onda čini sa mnom što hoćeš.

– Liguori, Alphonsus M. Preparation for Death. Vol. II, Pogl. IV. Ascetic Library.

Komentiraj