1. Ayer i njegovo djelo Langauage, Thruth and Logic
Pozitivizam je smjer u empirističkoj filozofiji koji priznaje da mi, ljudi, možemo primati nove spoznaje tek preko pozitivnih znanosti, a to su sve one znanosti koje se zasnivaju na iskustvu. Na taj način se odmah odbacuju sve one znanosti koje govore o transcendentnom, o nečemu što naša osjetila ne mogu dohvatiti.[1] Među znanost koje nisu pozitivne (tzv. metafizičke znanosti) ubrajaju i filozofiju (klasičnu, skolastičku) i teologiju. Metafizika je dio filozofije koji se bavi nadsjetilnim iskustvima i stvarnostima, među koje spada sam Bog, zatim život nakon smrti i sl.[2]
Neopozitivizam samo radikalizira takvo stajalište koje donosi pozitivizam. Jedna od osoba koje je potrebno ovdje spomenuti jest Ludwig Wittgenstein. On zastupa mišljenje da je zadaća filozofije samo analiza jezika. Analiza jezika pokazuje da su svi metafizički stavovi besmisleni jer: O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.[3]
Zato je neopozitivizam, zvan još i lingvističko-analitička filozofija, jedan od značajnijih smjerova koji se razvio iz empirizma. Ova vrsta filozofije analizira znanstveni govor, osobito odnos govora i stvarnosti na koju se odnosi (što nazivamo semantikom) te odnos znakova nekog govora među sobom (sintaksa). Samo one rečenice koje se mogu utvrditi iskustvom imaju smisla i to je glavna postavka ove filozofije. Kako iskustvom ne možemo potvrditi metafizičke, etičke i religiozne iskaze, neopozitivisti takve iskaze smatraju besmislenima. Štoviše, jedan od najznačajnijih predstavnika ovakvog načina razmišljanja, već spomenuti Ludwig Wittgenstein smatra da je većina filozofskih pitanja besmislena, a to ne uviđamo zato što ne razumijemo logiku našeg jezika.[4]
Uz Wittgensteina, među neopozitiviste ubrajamo Moritza Schlicka i Rudolfa Carnapa koji su pripadnici takozvanog Bečkog kruga. Tom krugu pripadaju filozofi diljem Europe pa se osim u Austriji, neopozitivizam širi i u Pragu, Berlinu, Varšavi, Lalovu te u drugim europskim gradovima.[5] Alfred Jules Ayer je britanski filozof i svakako je jedan od vodećih predstavnika logičkog pozitivizma. Njegova najpoznatija knjiga je Language, Truth and Logic koja je prvi put izdana 1936. godine kad je on imao tek dvadeset i šest godina. S vremenom je postao jedan od najutjecajnijih britanskih filozofa 20. st.[6] Predavao je filozofske predmete na Oxfordu. Filozofi koji su na njega utjecali su David Hume, George Berkeley, Bertrand Russell, Ludwig Wittgenstein te moderniji George Edward Moore i Bečki krug kojega smo ranije naveli kao glavnog promicatelja lingvističko-analitičke filozofije.[7]
U uvodu navedenog djela, Ayer iznosi svoj stav da je potrebno najprije ukloniti metafiziku iz filozofije. Tek tada filozofija će moći krenuti naprijed. Po njemu postoje dvije vrste ispravnih tvrdnji u znanostima; jedne su one koje dolaze prije iskustva (a priorne) – to su logičke i čisto matematičke tvrdnje, a druge su tvrdnje koje se tiču iskustvenih činjenica. Te iskustvene dobivamo putem naših osjetila (vid, sluh, opip i druga). Za prve prihvaća istinitost i sigurnost jer ne tvrde ništa o iskustvenome svijetu. Druge ili iskustvene tvrdnje mogu biti samo hipoteze, moguće, ali nikako sigurne.[8] U trenutku kad dođemo do iskustva koje ruši našu hipotezu (bilo koju znanstvenu pretpostavku), moramo tu hipotezu odbaciti ili prepraviti. One treće tvrdnje, koje nadilaze iskustvenost ili provjerljivost, a odnose se na Boga, religiju ili primjerice etiku smatra besmislenima te ih odbacuje. Smatra naime da uopće nema potrebe na njih trošiti riječi i vrijeme.
[1] usp. Ivan MACAN, Filozofija spoznaje, Zagreb, August Šenoa, 1997., 78.
[2] usp. Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40343 (16. 2. 2015.)
[3] Ludwig WITTGENSTEIN, Tractatus logico-philosophicus, Predgovor. citirano prema: Ivan MACAN, Filozofija spoznaje, 78.
[4] usp. Ivan DEVČIĆ, Bog i filozofija, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2003., 130.
[5] usp. Ivan MACAN, Filozofija spoznaje, 78.
[6] usp. Ben ROGERS, Sir A. J. Ayer (9. 12. 2013.), u: Encyclopaedia Britannica, u: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/46462/Sir-AJ-Ayer (12. 10. 2016.)
[7] usp. Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic, Great Britain, Penguin Book, 1975., 41 – 43.
[8] usp. Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic, 41 – 43.