Kako se bližimo Božiću sve oko nas upućuje na nešto veliko. Sve nam govori o tome da se bliži poseban dan. Kad gledam koliko je ukrašen Zagreb i koliko bliješte lampice pomislim čemu to. Čemu tolike lampice, ukrasi i tolika događanja, ne samo u Zagrebu nego i diljem Hrvatske i svijeta. Pitam se znaju li ti ljudi čemu se to oni tako raduju, zašto ih taj „ugođaj“ toliko privlači i osvaja. Razumiju li oni uopće da se bliži rođendan malog Isusa. Vjerojatno će neki pomisliti, a i reći kako je to sve isprazno, šuplje i nekorisno. U nekom trenutku čak bih se i složio s onima koji tako misle. Promišljajući o toj zbilji, shvaćam to kao nagovještaj. Ti ljudi iako ne znaju što se događa, čemu tolika fama ili možda i znaju, ali ih to ne dotiče; oni ipak na izvanjski, materijalan način osjete da se bliži nešto što potresa njihove živote u samoj njihovoj biti. Oni osjete da je ovo vrijeme došašća posebno, ali ne shvaćaju bit. Ali nije li i to neki početak? Početak njihove vjere i doživljaja toga najvećeg rođendana? Zar sve to i njima ne viče da Božić dolazi kako kaže jedna pjesma. Zar te lampice ne tuku u oči kao slika one zvijezde što je pokazivala mudracima put do malenog Isusa. Kako kaže današnje prvo čitanje: “Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al’ ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela zvijezda se diže.“ Zato nastojmo u ovo još malo vremena priprave što nam je preostalo do Božića biti ona zvijezda što je mudrace vodila do Isusa. Budimo kao sv. Ivan Krstitelj koji će svojim životom ukazivati i svjedočiti za tog Božića. Kao pripravu za Božić preporučujem i kratku molitvu koju sam primio od svoje bake.
Sveta Mala Terezijo,
ponizno te molim,
kaži malom Isusu,
da ga puno volim.
O Isuse srcem cijelim,
sad ja Tebe primiti želim,
ispuni mi živu želju,
dođi k meni Spasitelju!
