16. travnja Crkva liturgijski časti sv. Bernardicu Soubirous, francusku redovnicu i mističarku iz Lourdesa, kojoj se kao djevojčici ukazala Djevica Marija i predstavila kao “Bezgrješno začeće”.
U francuskom gradiću Lourdesu podno Pirineja kao najstarije dijete vrlo siromašnih roditelja mlinara i pralje, rođena je sv. Bernardica Soubirous. Bila je priprosta neuka pastirica koja je bolovala od astme, ali je za svoju jednostavnost i poniznost nagrađena tako što joj se, kao četrnaestogodišnjoj djevojčici, dok je išla skupljati s drugom djecom drva za ogrjev, u blizini rijeke Gave (kod špilje Massabielle), 11. veljače 1858. godine ukazala Gospa.
Ukazanja je imala 18 puta, a u 16. joj se ukazanju Gospa predstavila imenom “Bezgrješno začeće”, što je tada shvaćeno posebno znakovitim. Naime, papa Pio IX. samo je četiri godine prije toga, odnosno 1854. god., proglasio dogmu o Marijinu bezgrješnom začeću i oko toga su se u Rimu vodile velike polemike, a kako za to neuka pastirica nije zasigurno mogla znati, to je viđenje shvaćeno kao posebna potvrda donesene dogme.
Kad je narod doznao za viđenja, sve se više počeo okupljati oko špilje. To je uzbunilo vlasti te su Bernardicu počele grubo ispitivati nastojeći je uhvatiti u laži. No ona je čvrsto stajala uz ono što je čula i vidjela te se nije dala smesti. Ništa nije ni dodala ni oduzela od onoga što je na početku izjavila o viđenjima.
Sveta Bernardica se 19. svibnja 1864. godine oprostila od špilje te pošla u postulat sestara u samostan blizu grada Neversa. U samostanu je dobila ime “Marija Bernarda”. Često je pobolijevala, a tijekom cijeloga života imala je napadaj astme. Siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život. Pa i kada je ušla u samostan, trebala je podnositi ponižavanja i omalovažavanja, kako bi je sestre kao “vidjelicu iz Lourda” očuvale od oholosti. U samostanu je vršila službu sakristanke. Svečani zavjeti kao konačna odluka za život u redovničkoj zajednici, bili su joj odgođeni radi teške bolesti.
Uz već spomenutu astmu, Bernardica je bolovala od tuberkuloze, te je triput primila sakrament bolesničkog pomazanja. Kad su joj pričali o ozdravljenjima po zagovoru Gospe Lourdske, ona je uvjerljivo govorila da ta čudesa nisu za nju nego za druge. Bog je nju odredio za patnju da bi se grješnici obratili. Čini se da je u tome tajna koju je Gospa povjerila samo njoj.
Shrvana teškim disanjem, srčanim smetnjama i velikim bolovima u kostima, Bernardica je preminula 16. travnja 1897. u 31. godini života. Kad su je neposredno prije smrti još jednom zapitali što kaže o svom životu, izrekla je svojom krajnjom snagom: “Vidite, moj je život sasvim jednostavan. Gospa se sa mnom poslužila, a mene su onda poslali u kut. Tu je moje mjesto, tu sam sretna i tu ostajem.” Preminula je s riječima na usnama: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me jadnu grješnicu!”
