Sveti Ivan Kapistranski rođen je 1386. godine u talijanskom gradiću Kapestrano, po kojemu je svetac dobio nadimak. Postigao je doktorsku titulu iz obaju prava te postao veliki sudac i upravitelj Peruđe gdje se iskazao kao vrstan kraljev namjesnik i guverner te neslomljivi branitelj istine što ga je stavilo na prvo mjesto za utamničenje prilikom revolucije protiv kralja. Očajni uvjeti u zatvoru i muke što ih je proživljavao potakle su ga da razmišlja o temeljnim egzistencijalnim pitanjima i donese odluku o potpunoj posveti Bogu te stupanju u Franjevački red ukoliko ikada bude oslobođen. Oslobođen je. Napokon može postati franjevac, i to kakav: veliki asketa i propovjednik na čije su se riječi i najokorjeliji grešnici bacali na koljena; suzbijatelj heretičnih zabluda koje su se kroz razne sekte pojavljivale diljem Europe; glasoviti govornik na crkvenom Saboru te uspješni organizator i vojskovođa križarske vojne za obranu Beograda protiv Turaka.
Ivan je jedini, zasada, kanonizirani svetac katoličke Crkve koji je umro na hrvatskom tlu, točnije u Iloku. Kada se pogleda koliko je trajala kauza (postupak za proglašenjem svetim, op.a.) te kakve su se sve poteškoće pritom javljale, ne možemo se ne sjetiti našeg blaženog kardinala Stepinca čiju kanonizaciju svi iščekujemo. Dakle, trebalo je proći 234 godine od Ivanove blažene smrti (1456.) do svečanog proglašenja svetim (1690.). Upravo u Iloku nastali su i prvi zapisi o čudesima na njegovu grobu što su vjerno bilježili tamošnji franjevci, ali i iločki žitelji koji su uporno, od samih početaka, hodočastili na njegov grob. Kauzu je u početku službeno vodio sveti Jakov Markijski, franjevac talijanske provincije, koji je prikupio brojna svjedočanstva iz Ugarske, Hrvatske od samog ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina te mnogih drugih diljem Europe, tako da je sveti Ivan Kapistranski tada već bio simbol zajedništva, i ne samo simbol već istinski zaglavni kamen jedinstva, osobito na ovim našim nemirnim prostorima.
Kroz pet stoljeća nakon Kapistranove smrti povremeno se štovanje Ivana Kapistranskog u Iloku pojavljivalo i obnavljalo, ali redovito kao isticanje njegove povijesne uloge u 15. st., a manje kao sveca koji i danas želi činiti čudesa i pomagati braći ljudima.[1] Gospodin nam je podigao mnoge junake, ali još više svece, stoga budimo Mu uvijek zahvalni i ponosni te složno, ustrajno i strpljivo hodimo na putu svetosti nasljedujući njegove ugodnike.
[1] Paškal Cvekan, Franjevci u Iloku, 91.