Svetkovina presvetog Tijela i Krvi Kristove možda čitatelju može biti manje poznat termin, no kad se kaže Tijelovo gotovo svaki Hrvat katolik ili nekatolik zna nešto o toj svetkovini, barem da je to državni praznik pa većina ne ide na posao. Tijelovo je nastalo tako što je redovnica sveta Julijana imala viđenje u kojemu je vidjela puni mjesec i na njemu mrlju. Protumačila je to kao Crkvu kojoj nedostaje svetkovina kojom se obilježava svetkovanje Tijela i Krvi Kristove. Papa Ivan XXII. proglasio je tu svetkovinu. Uvijek se slavi u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva. No što točno na Tijelovo slavimo?
Današnja su čitanja sva usmjerena na hranjenje. U susretu Abraham i Melkisedeka, koji je prvi svećenik Boga Svevišnjega te se njegova žrtva shvaća kao preteča Kristovoj žrtvi na posljednjoj večeri, Melkisedek je pripremio obrok Abrahamu i s njime sklopio savez. Drugo čitanje iz poslanice Korinćanima podsjeća na ustanovljenje euharistije na Kristovoj posljednjoj večeri, i u konačnici Luka u svojemu odlomku izvještava o hranjenju četiri tisuće ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Svakako da su ovo izvještaji o obrokovanju i hranjenju, no ipak su izdvojena. Prvo hranjenje je predviđanje pobjede vojne, ali i blagoslova koji je označio duhovnu pobjedu. U drugom čitanju Pavao nas podsjeća na euharistiju. Na Kristov dar blagovanja Njegova tijela i krvi. Podsjeća nas na otajstvo i temelj kršćanske vjere. Na ono u što nikada ne ćemo proniknuti. Ne radi se o duhovnoj Kristovoj prisutnosti niti o simbolici, nego se radi o stvarnoj tjelesnoj Kristovoj prisutnosti u hostiji. Radi se o fizičkoj hrani koja nas duhovno okrepljuje. Radi se o najvećem potencijalu – biti sjedinjeni s Kristom, a ako su svi koji su se pričestili sjedinjeni s Kristom, sjedinjujemo se i jedni s drugima. To je temelj vjere i taj dar slavimo na svetkovinu Tijelova.
U evanđeoskom odlomku Krist hrani mnoštvo s malo hrane i svi su se najeli i nakupili dvanaest punih košara ostataka. Krist je mnoštvo nahranio tjelesno, ali tu se sigurno radi i o duhovnoj hrani. Tom je hranom Krist omogućio ljudima da i oni mogu hraniti druge. Upravo tim ulomcima koji se zasigurno ne će baciti, svi su prisutni dobili poticaj i primjere da i oni hrane druge. Osim toga vidljivo je da čovjek nahranjen Kristom može hraniti druge, a da pri tom njemu ne ponestane, nego da mu čak ostane i ostataka. To je veliki paradoks – dijeliti s drugim, a ne samo da ne ponestane, nego čak i ostane. Ovo je jedan od najvažnijih poticaja i zadataka koji svaki vjernik ima. Nahraniti dušu Kristom kako bi on bio sit i onda još druge hraniti Kristom koji je i nas nahranio.
Na svetkovinu Tijelova slavimo darove Tijela i Krvi Kristove. Nadam se da će svatko tko bude pročitao ovaj tekst više od podataka o svetkovini dobiti poticaj, otići na misu, sjediniti se s Kristom i s cijelom zajednicom i da će nahranjen tom hranom svojim životom hraniti i druge tom hranom i biti im poticaj da se i oni nahrane istim Tijelom.
